O važnosti kulturne diplomacije i kulturnih atašea ne treba trošiti riječi. Mudre zemlje nikako se ne odriču ove suptilne, a itekako prodorne diplomatske specijalnosti. Stoga u drugim zemljama koje su im posebno interesantne otvaraju i svoje kulturne centre, naravno, ovisno o budžetskim mogućnostima, ali i sposobnosti pronalaženja sponzora. Hrvatska na tom polju, malo je reći, šepa. Ideja o Hrvatskoj kući nije zaživjela. Zbog štednje eutanazirana je i mreža hrvatskih kulturnih atašea. Šteta. Jer hrvatska kultura nije samo pomodarstvo ni prigodničarstvo.
Hrvatska kultura je brend sam po sebi. O tome svjedoči i nedavno objavljena knjiga muzikoloških tekstova doktorice znanosti Zdenke Weber “Glazba prije svega” koju joj je objavilo Hrvatsko slovo. Riječ je o tekstovima, mahom glazbenim kritikama, ali i osvrtima od šireg društvene važnosti, koje je ta neumorna i gotovo sveprisutna muzikologinja, glazbena publicistkinja, diplomatkinja iz Varaždina objavljivala baš u Hrvatskom slovu. A iza Zdenke Weber bogato je publicističko i novinarsko kritičarsko iskustvo s više od 3500 članaka i kritika koje je objavljivala u Telegramu, Vjesniku, Oku, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Vijencu, Kolu, Cantusu, Hrvatskoj reviji, na portalu www.klasika.eu i na Trećem programu HRT-a.
I naravno, u Hrvatskom slovu s kojim surađuje još od 1995. do danas, i to volonterski. Zdenka Weber bila je i hrvatski kulturni ataše u Berlinu i Beču, gradovima koji su itekako važni za hrvatsku kulturu. Zbog svoje zapažene profesionalne djelatnosti, u tim je gradovima Zdenka Weber imala široku mrežu poznanstava i prijateljstava. Stoga je bez većih teškoća pronalazila puteve do njemačke i austrijske kulturne, ali i političke kreme. Mnoga su joj vrata time bila otvorena, a sve u korist hrvatske kulture i hrvatskih glazbenih umjetnika koje je nesebično promicala cijeli život. Brojni kasniji velikani hrvatske glazbe svoju su prvu kritiku i prve itekako važne javne poticaje dobili baš od Zdenke Weber, koja je posebno bdjela nad hrvatskom glazbom i hrvatskim skladateljima.
Tako je posljednjih desetljeća bila jedan od najvažnijih medijskih promicatelja Osorskih glazbenih večeri kojih ne bi bilo bez još jednog upornog kulturtregerskog vizionara kakav je bio nezaboravni osnivač tog festivala Danijel Marušić, redatelj kultnog “Malog mista”. Tekstovi Zdenke Weber ukoričeni u opsežnoj knjizi “Glazba prije svega” (u kojoj postoji i više nego dobrodošli indeks imena) dokazuju važnost pisanja o kulturnim zbivanjima. U današnje vrijeme koje prkosi enciklopedijama, leksikonima i klasičnim knjigama, ne mogu se sve informacije svesti na često prevrtljivi i nepotpuni Google. Stoga je vrijednost izdanja kakvo je ovo Hrvatskog slova i Zdenke Weber utoliko veća. A ta je knjiga ujedno i zorni podsjetnik hrvatskoj državi da se u budućnosti nikako ne bi trebala lišiti usluga hrvatskih kulturnih poklisara, jer oni svojim kontaktima mogu otvoriti i ona vrata koja su političarima čvrsto zatvorena.
