Željko Žganjer, bivši županijski državni odvjetnik
u Šibeniku u vrijeme Oluje, poslije i prvi čovjek USKOK-a, u
nekoliko je navrata 2000-ih razgovarao s haaškim
istražiteljima. Stoga su ga tužitelji bili i pozvali kao svojeg
svjedoka da u Haagu svjedoči u postupku suđenja Gotovini, Markaču i
Čermaku. Prije unakrsnog ispitivanja branitelja generala Žganjer je
izjavio da hrvatski istražni organi nisu od generala Mladena Markača i
njegova zamjenika Željka Sačića dobili informacije koje bi bile od
pomoći u istrazi ubojstava petero staraca Srba u selu Grubori.
Ratni zločini
Potvrdio je da je službeni stav MUP-a bio da su starci stradali u
razmjeni vatre između specijalaca i pobunjenika koji su ostali, a da se
govorilo i o mogućnosti da su te Srbe pobili njihovi sunarodnjaci jer
se ovi nisu željeli suprotstavljati HV-u. Drugog dana svjedočenja
Žganjer je tijekom protuispitivanja potvrdio stav branitelja generala
Markača Gorana Mikuličića da je nadležnost nad vojnim sudovima imala
civilna vlast. Dakle, vojni sudovi nisu vodili postupke za ratne
zločine, potvrdio je Žganjer i dodao kako je tadašnje
kazneno zakonodavstvo RH drukčije definiralo ratni zločin od
Haaškog suda. Isto je bilo i s pojmom zapovjedne
odgovornosti. Na pitanje branitelja Žganjer je to i konkretno
definirao: “Za ratni zločin po tada vrijedećem hrvatskom
zakonu mogao je odgovarati onaj tko naredi ratni zločin i onaj tko ga
izvrši.” Govorio je i o problemu velikog broja
neevidentiranog oružja koji je tada bio, a i danas je veliki problem u
Hrvatskoj.
Na
suđenju generalima svjedočio Željko Žganjer
Kosor
se sastala s Brammertzom: Opet se traže topnički dnevnici
Hrvatska
dostavila odgovor Haaškom sudu i tužiteljstvu
Haag
će 18. 11. objaviti je li nadležan za tužbu Hrvatske protiv Srbije
Ubijani svjedoci
Obrane optuženih hrvatskih generala čude se što su tužitelji
u sudnicu, kao svjedoka o funkcioniranju hrvatskog pravosuđa u
procesuiranju zločina nakon Oluje, pozvali baš Žganjera, a
ne osobe koje su uistinu poduzimale zakonske akcije na rasvjetljavanju
zločina. Spominju da je nakon Oluje za prostor na kojem su ubijani
srpski civili (uključujući i sela Varivode i Gošići) bila
nadležna druga pravosudna osoba – Ivan Galović, tada
županijski državni odvjetnik u Zadru. On je bio naložio istrage koje su
dovele do nekoliko počinitelja zločina. Otkriveno je da je riječ o
grupi koja je organizirana radi pljačke te da su starce i civile u tim
selima očito ubijali kao svjedoke pljačke, a ne zato što su
željeli činiti ratne zločine nad Srbima. Istraga je utvrdila da je
riječ o skupini otprije “problematičnih” osoba,
usto i razvojačenih. Riječ je bila o osobama iz Vodica i
Šibenika, a među njima bilo je i evidentiranih narkomana.
Hrvatski generali, poput Mladena Markača, optuženi su za
ubojstva srpskih civila iako se znaju konkretni počinitelji
Utvrđeno je da je grupa, po prethodnom dogovoru o likvidaciji, u
maskirnim uniformama HV-a, naoružana dugim cijevima, ubila devetero
muškaraca i žena u dobi od 45 do 84 godine. Počinitelji su
uhićeni (u trenutku počinjenja zločina bili su već demobilizirani).
Optuženi su za “kvalificirana ubojstva??, dakle s nakanom.
Općinski sud u Kninu tada je procesuirao 168 osoba, od toga tek dvije
osobe srpske nacionalnosti, zbog teških krađa. Ukupno je
bilo prijavljeno 500 osoba. Jedan od optuženih (I. P.) pojavio se 13
godina poslije, nakon odslužene kazne za ubojstvo Srbina, kao pratitelj
jednog od svjedoka optužbe Vladimira Gojanovića, što je
izazvalo prilično uznemirenje te se sudac Orie bio pobrinuo da se I.
Petrića izbaci s galerije suda.
Županijski državni odvjetnik iz Zadra Ivan Galović dao si je truda i,
na temelju istraga, ubrzo je utvrđeno da u ratu pljačke i ubojstva mogu
imati karakter ratnog zločina, ali da u ovom slučaju toga nije bilo jer
se sve događalo podosta nakon Oluje... Dvojica od četvorice okrivljenih
za ubojstvo u Varivodama u istrazi terete se i za ubojstvo sedmorice
mještana sela Donji Borci, nadomak Gošića, koji
su također bili Srbi.
Galović je svoj posao odradio do kraja, no slijedile su mnoge od
oslobađajućih presuda viših instancija. Na te četiri odluke
Vrhovnog suda Hrvatske Galović se žalio, a Vrhovni sud odgovarao i
vraćao postupke na početak. Sve dok nije došlo do promjene
teritorijalnog ustroja RH i ti se teritoriji
“izmaknuli” iz jurisdikcije Zadra u područje
Šibenika i njegova Županijskog državnog
odvjetništva.
Tužitelji biraju
A tamo je tada prvi čovjek Državnog odvjetništva bio
– Željko Žganjer. On je imao tri moguća izbora –
krenuti opet u procese protiv konkretnih osoba optuženih da su ubojice
iz koristoljublja, naložiti policiji da provede dodatnu istragu ili
odustati od daljnjeg procesuiranja. Žganjer je odabrao treću mogućnost.
Branitelji generala zaključuju, a rabit će to i prigodom
protuispitivanja, da je činom odustajanja Žganjer, zapravo, blokirao
svaku daljnju procesnu radnju. Poslije je sve završilo pred
Sudom u Haagu, a za te se neprocesuirane zločine sada terete trojica
hrvatskih generala – Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan
Čermak. Tužitelji, naravno, kao svog svjedoka zovu Žganjera, a ne,
primjerice, Galovića, koji bi potanko mogao posvjedočiti da je nakon
Oluje u ovom segmentu funkcionirala pravna država.
HAAG: SUĐENJE GENERALIMA
