Fidel Castro svoju karizmu i svjetsko ime revolucionara može zahvaliti samo jednom događaju. Neuspjeloj invaziji u Zaljevu svinja. Do tada Fidelov i Cheov režim nije na području Latinske Amerike bio ništa posebno. Tih šezdesetih godina državni udari i revolucije bili su relativno česti, a vojne hunte i pobunjenici smjenjivali su se na vlasti u državama Južne Amerike kao na tekućoj vrpci. Ipak, ono što je kubanska revolucionarna vlast uspjela učiniti u travnju 1961. do tada nitko nije ni sanjao.
Naime, SAD je, shvativši da ne može računati na savezništvo revolucionara u Havani, te uvidjevši kako Fidel i Che Guevara sve češće i bliže koketiraju s Moskvom, odlučile inicirati kontrarevoluciju na otoku kojom bi se svrgnuo režim i na vlast vratio svrgnuti diktator Fulgencio Batista koji se tog trenutka nalazio u Španjolskoj.
Novac za CIA-u
Američki predsjednik Eisenhower, tijekom svoje posljednje godine mandata, u ožujku 1960. dodijelio je CIA-i 13,1 milijuna dolara za pokretanje tajne operacije, invazije koja bi trebala biti iskra nove revolucije i svrgavanja Castrova režima. Američka obavještajna agencija počela je među kubanskim izbjeglicama u Miamiju tajno vrbovati buduće borce za invaziju, što nije bio nimalo težak zadatak. Stotine kubanskih mladića koji su godinu dana prije pobjegli pred Castrom bili su vreli, željni osvete i uvjereni kako je komunistička vlast u Havani samo privremena epizoda koju će uz pomoć SAD, najjače svjetske velesile brzo zdrobiti.
Oko tisuću i pol Kubanaca zavedenih u postrojbu pod kodnim imenom Brigada 2506 počelo je s opsežnim vježbama, prvo na području Floride, a potom i u CIA-inoj bazi u Gvatemali. Istovremeno, s planom je upoznat i predsjednik Kennedy koji je u međuvremenu dobio predsjedničke izbore.
Ključna je bila postavka da SAD ni pod koju cijenu nisu smjele biti javno povezane s invazijom, već je, prema planu CIA-e, sve trebalo izgledati kao udar na Kubu koju izvode Batistini lojalisti. Bombarderi B-26 koji će biti korišteni u pripremnim napadima prebojeni su u boje kubanskog ratnog zrakoplovstva, a brodovi koji su prevozili invazijske snage kupljeni su od kubanskih vlasnika koji nemaju veze sa SAD-om upravo kako bi se presjekla bilo kakva javna veza s washingtonskom administracijom.
Dobivši uvjeravanja CIA-e kako Castro sklapa tajne sporazume sa SSSR-om, ali i nakon što je kubanski režim nacionalizirao cijeli niz američkih tvrtki na Kubi, predsjednik Kennedy početkom 1961., samo par mjeseci nakon što je ušao u Bijelu kuću daje invaziji zeleno svjetlo.
Uvjereni u uspjeh, kubanski se komandosi 14. travnja 1961., podijeljeni u tri pješačke i jednu topničku bojnu ukrcavaju na konvoj od 5 brodova i kreću iz Gvatemale prema mjestu invazije, Zaljevu svinja, tridesetak kilometara dugačkoj plaži na jugu otoka, oko 150 kilometara udaljenoj od Havane. Istovremeno, iz baze u Gvatemali polijeću i bombarderi koji su trebali izvršiti rane udare na Castrove vojne aerodrome i uništiti njegovo ratno zrakoplovstvo.
Potpuni fijasko
Zračni udar bio je potpuni fijasko. Bombarderi su uništili samo nekoliko pokvarenih letjelica koje su se nalazile na aerodromu pokraj Havane, no pritom su oborena dva bombardera, ali je i uzbuđena kubanska vojska. Castro odmah daje zapovijed za pojačanom pripravnošću i punim promatranjem obale, pa su tako i pet brodova koji su upravo pristigli u Zaljev svinja opazile patrole kubanske vojske. Počele su borbu, ali i alarmirale Havanu koja tamo odmah šalje jake snage kubanske regularne vojske. Prema Zaljevu svinja odmah odlazi i sam Castro kako bi osobno zapovijedao obranom.
Borbe su trajale tri dana, no invazijske snage potučene su do nogu. Poginulo je 118 komandosa, njih 380 je ranjeno dok su uhvaćena 1202 borca. Vrlo brzo je postalo jasno kako CIA stoji iza invazije, a Castro i Che su bitku u Zaljevu svinja pokazali kao veliku pobjedu protiv američkog imperijalizma. Uz to, za nekoliko mjeseci vratili su zarobljene u SAD, u zamjenu za 53 milijuna dolara vrijednu isporuku hrane i lijekova.
Bitka kod Zaljeva svinja presudna je točka u kojoj Castro počinje graditi svoje ime kao borac protiv imperijalizma, bitka koja mu je digla i rejting u pregovorima s Moskvom jer do tada niti jedan režim nije preživio ili pobijedio zavjeru koju bi skovala CIA na području Latinske Amerike.
A Kennedy? Njega su kubanski izbjeglice uvelike držali krivim za fijasko operacije, jer su smatrali da im je uskratio dodatnu pomoć kada je bilo najteže. Samo dvije godine poslije Kennedy je posjetio Dallas, a ono što se tamo dogodilo brojni teoretičari zavjere pripisuju upravo bijesu kubanskih imigranata.
>> Što čeka Kubu nakon Fidela Castra?
>> Na tronu 57 godina: Sin bogatog farmera koji je preživio 638 atentata CIA-e
ček malo, tekst sugerira da su kubanske izbjeglice izvršile atentat na kennedyja?! meni je ipak izglednije da je kennedy pao u ratu proizvođača alkohola, jer se i njegova obitelj trgovinom alkoholom u doba prohibicije obogatila i postala nešto. zanimljivo, dada je al capone bio malo pametniji, i on je mogao biti predsjednik amerike. niti jedan usa president do svojeg statusa i bogatstva nije došao legalnim putem. a ovaj zaljev svinja, što reći. začudo jedno, nije vam problem američko svrgavanje svih demokratski izabranih predsjednika i vlada i latinskoj americi 60-ih... to je valjda ta demokracija i savezništvo, ne. ljudska prava su ono što amer kaže. eto mu, ima doma problema kolko hoće, od rasizma do korupcije. o lobiranju riječi trošiti neću.