Hrvatska je prošle godine za socijalnu zaštitu stanovništva izdvojila 11,2 milijarde eura, odnosno nešto manje od 3 tisuće eura po stanovniku. To je četvrtina vrijednosti hrvatskog BDP-a i negdje oko europskog prosjeka. Prema jedinstvenoj metodologiji Eurostata, socijalna zaštita prati se kroz izdvajanja za starije osobe, zdravlje, invalidne skupine, djecu i obitelj, veterane, nezaposlene, socijalno isključene te stanovanje. Snaga ekonomije određuje i razinu socijalnih prava stanovništva. Dva puta manja Slovenija za socijalnu je zaštitu izdvojila nešto više nego Hrvatska – 11,6 milijardi eura. U godini korone ti su izdaci u Hrvatskoj porasli 5% u odnosu na prethodnu godinu, što je bilo drugo najskromnije povećanje među državama članicama EU, ispred bogate Švedske koja je izdatke za socijalnu zaštitu stanovništvu povećala 4%. No, za razliku od Hrvatske koja po osobi izdvaja oko tri tisuće eura, Švedska izdvaja 13 tisuća. Gotovo upola manje od nas izdvaja samo Bugarska, a u Mađarskoj na socijalnu zaštitu odlazi oko 2500 eura po stanovniku. Slovenija je, na primjer, na 5500 eura po stanovniku, Češka na 4300, Poljska na 3000 eura.
Tri najjače socijalne države u Europi su Norveška (18.000 eura), Danska (blizu 17.000 eura) te Austrija, gdje na socijalnu zaštitu osam spomenutih kategorija odlazi 14 tisuća eura po stanovniku. U Njemačkoj je ta brojka oko 13 tisuća eura, Francuskoj 12 tisuća, Irskoj 11 tisuća, Italiji 9 tisuća... Najviše sredstava u svim zemljama odlazi na stariju populaciju i zdravstvenu zaštitu. Mjereno udjelom u BDP-u, najveći napor da sačuva standard građana čini Francuska, gdje na socijalnu zaštitu odlazi gotovo 36% BDP-a, dok se kod nas taj trošak kreće između 24 i 25% BDP-a. Sličan udio kao i mi ima i gotovo dva puta bogatija Slovenija, a najniža davanja, mjereno udjelom u BDP-u, ima Irska – svega 15%. Irska je u godini korone povećala budžet za socijalnu zaštitu za 20%, Njemačka i Francuska za 7, a Austrija i Mađarska za 12%.
Hrvatska država učinila je izniman napor da sačuva radna mjesta zaposlenih te je poslodavcima masovno isplaćivala potpore, a samo su manjim dijelom COVID dodatkom povećana i primanja umirovljenika.
– Europska metodologija redovnog praćenja troškova socijalne zaštite i nije najprikladnija za izvanredne mjere i situacije. Tako se, na primjer, vrlo izdašne potpore poslodavcima od prošle godine, namijenjene zadržavanju zaposlenosti, nisu uračunale, no da ih nije bilo, došlo bi do velikog povećanja broja nezaposlenih i velikog dodatnog troška za njihove naknade, koji bi bio uračunat – pojašnjava sociolog Teo Matković.
Također, pandemija izravno povećava troškove zdravstvene zaštite za liječenje COVID-19 i bolovanja, no uvjetno rečeno “ušteda” na neizvršenim i odgođenim tretmanima drugih bolesti tek će doći na naplatu, upozorava Matković.
Koja izdvajanja za neradnike? Svatko od nas treba se brinuti za sebe i uzdržavati obitelj . Svi bi nešto mukte a i političari pogotovo...Najbolje je ništa ne raditi a plača ide dok bedaki rintaju za vas