„Suspenzija START III ugovora je vrlo značajna odluka koja može imati velike posljedice. K tome je to veća odluka jer je Rusija uvijek bila, do sada, ona koja inzistira na kontroli i poštivanju te redukcije nuklearnog arsenala. Oni su do sada tražili veći nadzor kao jamstvo sigurnosti u svijetu i poruku drugim državama koje bi htjele oružje takvo. Sve se do sada raspalo vezano uz nuklearno naoružanje, i jednio je STARTZT III preostao, a Rusija je sada to suspendirala sama. To znači da Rusija sada može razviajti i povećavati svoj nuklearni arsenal, ne dopuštati bilo kakve inspekcije. To je totalna blokada, jedna željezna zavjesa u nuklearnom smislu se spušta. A Rusija je poslala time signal drugim državama koje razvijaju svoje nuklearne arsenale da je sve dopušteno, a to se odnosi prvenstveno na Iran i Sjevernu Koreju.“ - rekao je u studiju Večernjeg lista novinarki Lani Kovačević vanjsko politički analitičar Branimir Vidmarović.
On smatra da je sada puno toga otvoreno.
„Ukoliko vodeće regonalne sile Turska, Brazil, Južnoafrička Republika, Iran, Saudisjka Arabija, Japan steknu nukelarno oružje, dolazimo do toga da će biti teško komunicirati među državama, pozivati se na međunarodno pravo, doći do kompromisa jer su svi naoružani time. To može biti vrlo riskantno, povećava se i rizik prepordaje nuklearnog materijala, bombardiranja nuklearnih postrojenja, raznih greški što može dovesti do nekontroliranih lančanih reakcija i gdje svatko mpšta imati neki oblik nuklearnog oružja kod sebe. Moguća je izuzetno loša situacija za svijet. A kontrolu možemo zaboraviti u tom slučaju. „ – dodao je Vidmarović koji se osvrnuo i na posjet predsjendika SAD-a Joe Bidena Ukrajini.
„Taj je posjet veliki poduhvat u ovim okolnostima, ratnom stanju. No, uzeto je sve u obzir, bilo je rizično sigurno, no vjerujem da je sve pripremljeno. Je nenajavljen posjet, bio je držan u tajnosti, no siguran nije bio nepripremljen. Signal je jasan Moskvi i Putinu – ne bojimo se, doći ćemo unatoč svemu i podržati Ukrajinu. No, s druge strane Putin taj posjet može iskoristiti u unutarnopolitičke svrhe. Njime može poduprijeti svoje tvrdnje ruskoj javnosti kako je Ukrajina politička marinueta Ukrajine i time „potvrditi“ tu njegovu iluziju prema ruskom narodu.“ – napominje Vidmarović koji ipak dodaje kako je taj posjet i jasan signal da se nastavlja eskalacija sukoba.
„Posjetom Biden ne želi pokazati mirolubljivost prema Rusiji, oboje i dalju idu na eskalaciju, ne žele stati – ni zapad, ni Rusija ni Ukrajina. Nema još na vidiku diplomatskih pokušaja, još od travnja prošle godine uz posredništvo Turske kada je sve propalo. Nema pregovora jer su ishodišne točke obje strane još nepomirljive. Ishodišna točka za pregovore su za Ukrajinu povlačenje Rusa iz Ukjraine, a za Ruse da priznnaju sve što je učinjeno vojno. Dakle, nema pregovora na vidiku.“ – napominje Vidmarović koji je ipak skeptičan prema tvrdnjama da je ovaj rat ipak moguće i vojno završiti.
Vidmarović napominje i akko Rusija, unatoč trvdnjama, nije u izolaciji, u punom smislu te riječi.
Rusija je u izolaciji, to je sigurno, barem djelomično. Mnogi ne žele narušavati sankcije zbog SAD-a. No, razvijaju se drugačiji mehanizmi, stvara se paralelni ekonomski model plaćanja i transakcija koji zaobilazi američki doalr i na legalan način zaobilazi sankcije. Druga stvar je što su određene industrije pod sankcijama, no uvijek se nađu mehanizmi za zaobići ih. S jasnog nekog pogleda u UN-u Rusija je u izolaciji, no u razini ekonomije negdje na pola, ali politički nije u izolaciji jer jedan veliki dio svijeta i dalje ima neke odnose s Rusijom. Pokušavaju gurati svoje nacionalne interese, a ne kvariti odnose s Rusijom iz svojih nekih razloga, bili su to jeftini energent ili ruska politička podrška iz raznih razloga poput, recimo, u Južnoj Americi, itd. Rusiju je osudilo i izoliralo praktički tek jedna trećina svijeta do sada.“ - napominje Branimir Vidmarović koji kao dosadašnji rezultat ovog rata vidi i sve veću ovisnost Europe o Sjedinjenim Američkim Državama.
„Europska Unija je sada ovisnija o SAD-u. To je jednostavno slijed politika i strahova reagiranja na ovu situaciju. Americi je odavno smetalo što se Europa veže za ruski plin, posebno Njemačka. SAD je smatrao da se previše ustupaka zbog toga radi Putinu zbog jeftinog plina i da Njemačka u biti postaje zarobljenik tog jeftinog plina zbog čega postaje šlampava. To se sada promijenilo i Europa je ovisnija puno o alternatvinim izvorima enrgenata, a i u sigurnosnom smislu je sad ovisnija o SAD-u. A noričito se u tom sigurnosnom smislu od početka rata puno promijenilo kod skandinavskih zemalja.“ – zaključuje Vidmarović.
Eskalacija se nastavlja i komplicira. Uskoro će Iran postati nuklearna sila. Ali je niz drugih zemalja. Više nitko neće moći uspostaviti neki red u svijetu. Crno nam se piše. A sve je počelo 2014. u Ukrajini.