Nicholas Clegg subotu prijepodne proveo je s klubom zastupnika svoje stranke, a za pet popodne zakazan je sastanak izvršnog vijeća stranke (glavnog tijela koje upravlja Liberalnim Demokratima); i na jednom i na drugom sastanku glavna tema je ono što konzervativci nude za učestvovanje u koaliciji. No, teško da će LibDemovi ući u koaliciju s Cameronovim Torijevcima, jer oni nikako ne mogu pristati na glavni od četiri zahtjeva liberalnih demokrata, a to je drastična reforma izbornog sustava. Sadašnji sustav je drastično zakinuo britansku treću stranku, koja je dobila vrlo mali broj mjesta u parlamentu. u nesrazmjeri s brojem osvojenih glasova, a vjerojatno ih je koštao i velikog broja glasova jer su mnogi njihove pristalice "taktički glasovali" za laburiste da ne bi konzervativni kandidat dobio većinu zbog podjele glasova između LibDema i laburista.
Istaknuti LibDemovi su protiv pakta s Torijevcima, a istaknuti Torijevci su još više protiv dogovora s LibDemovima i nikako ne bi mogli probaviti dva glavna zahtjeva "treće stranke": ulazak u vladu i reformu izbornog sustava. Premda je bivši torijevski premijer John Major javno izjavio da bi davanje ministarskih mjesta liberalima bilo mala cijena za brzo formiranje stabilne vlade, osobne i političke netrpeljivosti tolike su da je koalicija slabo vjerojatna. Ukoliko uopće dođe do dogovora liberala s konzervativcima, najverojatnije će u pitanju biti tek privremena "labava koalicija" u kojoj liberali ne dobivaju svoje ključne zahtjeve, ali obvezivanjem da će se suzdržati od glasovanja po bitnim pitanjima omogućavaju spas funte i londonske burze od sunovrata – to jest, omogućavaju usvajanje proračuna i svojom reputacijom politički odgovorne stranke stiču kapital za sljedeće izbore, najvjerojatnije vanredne izbore već u listopadu. No, sa sadašnjim izbornim sustavom i taj kapital ne bi spriječio da opet ostanu "kratkih rukava", tako da je manje vjerojatno da će liberali podržati Camerona.
Mnogo vjerojatnija je nestabilna koalicija s Brownom; ma koliko željeli istjerati sadašnjeg premijera iz Downing Streeta 10, liberali su ga spremni ostaviti na položaju u zamjenu za ono što im je on već otvoreno ponudio: reformu izbornog sustava u skladu s njihovim zahtjevima. Takva parlamentarna većina bila bi tanka da tanja ne može biti: s laburističkih 258 i liberalnih 57 zastupnika, imali bi 315 glasova, dok Cameron uz svojih 306 može računati i na glasove 8 demokratskih unionista – ukupno 314, tek jedan glas manje, što manjim strankama daje veliku moć u parlamentu. (A i pitanje je može li se s takvom krajnje tankom većinom obećani prijedlog izborne reforme uopće progurati kroz oba doma parlamenta.)
U frenetičnim dogovorima iza kulisa, Clegg možda pokušava dogovoriti s predstavnicima manjih stranaka zajednički nastup koji bi koaliciju s Brownom učinio dovoljno prihvatljivom da dobije ono što traži – reformu izbornog sustava. Druga tri proklamirana cilja – novi pristup obrazovanju, porezna reforma i prekrajanje cijelog političkog sustava (pretvaranje Doma lordova u Senat) time bi bila odložena za dolazak liberala na vlasti, ili samostalno ili u nekoj stabilnijoj koaliciji.
Bilo s Brownom ili s Cameronom, Cleggu je najbitnije da osigura reformu izbornog sustava da ne bi opet bio "dobitnik u anketama, gubitnik u prebrojavanju glasova", i da dokaže političku zrelost učestvovanjem u vladi koja će progurati najhitnije odluke poput državnog proračuna. Onog trenutka kad novi sustav izbora bude uspostavljen, vlada pada i red je na vanredne izbore. Ma kakvu vladu Velika Britanija dobila nakon trenutnih političkih dogovora, najsigurnija oklada je da će do Božića dobiti još jednu.
Koja im je seljačka stranka? A u kojoj stranci im je Vesna Pusić? :D