Umjesto da udari po krizi, SDP se 
upustio u svjetonazorski rat u kojem ne može pobijediti

"Umjesto da udari po krizi, SDP se upustio u svjetonazorski rat u kojem ne može pobijediti"-- Dva su osnovna razloga za to prvi i osnovni je taj što SDP sa starim socijalističkim kadrom tipa ministra financija Slavka Liniča jednostavno nijeje u stanju ni pojmiti složenost gospodarske krize a kamoli je riješavati a drugi je što je SDP sljednik KPH takoreči do juče jedina snaga koja je diktirala svijetonazor demokratizacijom izgubio tu poziciju i sada isfustriran činjenicom da svijetonazor kreiraju razni elementi društva nasilnim putem pokušava nametnuti svoj svijetonazo naravno da pri tom ne treba zanemariti ni mogučnost da se namjerno izazivanje kriza koristi za skretanje pažnje naroda sa goručih problema i provođenja politike koja nije u interesu naroda ni države.

U SDP-u ne postoji ništa drugo osim bezveznjaka. Ti ljudi u društvenom životu i stvaranju novih vrijednosti su bezvrijedni. Oni ništa ne vrijede bez partije, u HDZ-u bar je lijepo vidjeti akademika Reinera. Takvi ljudi zaslužuju političku karijeru ali Đakićkić sigurno ne. . Ne znam zašto pišem o oporbi ali eto da me ne optužite lažno.

Rade ono što znaju,to im je ostalo od KPJ.

Kad je autorica spomenula primjer Poljske, očekivao sam da će u cijelu ovu dijagnostiku uvrstiti i pojam lustracije. No, ni riječi!

naravno kad o ekonomiji nemaju pojma..jedino preostaju podjele..

Pa kao da je to nešto novo.SDP i premijer ništa drugo i ne rade doli Hrvatsku kao državu i njene objektivne interese navlače na svoje svjetonazorske kriterije;u tom poslu naravno da ne uviđaju nikakve evolucijske mehanizme koji bi svakako boljeje pogodovali općim interesima,radije onako siluju po načelima ljevičarskog radikalizma,uglavnom promašena ekipa i jedino dobro koje su donijeli u javnu sferu je činjenica da su se prikazali ,ne samo kao nesposobni,već i povijesno pregaženi.To je jedina utješna dobit njihova mandata.

Ne radi se ovdje o nikakvom svjetonazarskom ratu već o najprimitivnijoj i najpodlijoj taktici svakodnevnog preživljavanja u političkoj fotelji. Nema gospodarskog rasta, nema više ni kredita, pripremaju se i zadnje privatizacije kako bi se preživjelo još koji mjesec, nitko više ne broji nezaposlene. U nekom barem naizgled normalnom društvu ovakve teme bi vrištale u medijima. A kod nas, sve jedna kontroverza do druge. Pa zar itko pametan može zdravstveni odgoj, ustavnu definiciju braka, lex perković i ćirilicu zamisliti kao glavne teme pored kojih ništa drugo ne postoji u nekoj normalnoj zemlji? A kamoli u zemlji koja se ekonomski urušava? Ali ne, kod nas su to glavne teme, ništa drugo nije bitno, i tako već dvije godine. I to zbog nečijeg svjetonazorskog rata? Ma ni govora. Zbog očuvanja fotelja. Samo zato. Da se narod ne pobuni.