Razotkrivena je besramna i nečasna uloga Vlade RH u odluci Suda EU. Vlada je imala obvezu dostaviti svoje očitovanje, dala ga je i rekla da su se 2015. i 2016. godine potrošači prihvatom konverzije odrekli potraživanja od kamata, da je tada bilo vrlo vjerojatno da će valutna klauzula biti ništetna.
No, u travnju 2015. pravomoćno i revizijski na Vrhovnom sudu već je bilo utvrđeno da valutna klauzula CHF nije ništetna. Vlada tvrdi kako se već tada znalo da će Ustavni sud sve to vratiti na ponovni postupak i da će u ponovljenom postupku biti utvrđena ništetnost i insinuira time kako su potrošači to znali i unatoč tome ugovorili konverziju. Notorna je činjenica da to tada nitko nije znao – tek je tri godine nakon konverzije Vrhovni sud potvrdio ništetnost valutne klauzule CHF – obrušio se Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak, na svjedočenje Vlade RH u postupku Franak u povodu presude Suda EU koji je pitanje oko prava na potpuno obeštećenje nakon konverzije CHF kredita vratio na – nacionalno zakonodavstvo RH.
Očitovanje ispred Vlade RH potpisala je Gordana Vidović Mesarek iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
Vlada RH, rekao je Aleksić na konferenciji za novinare, predložila je sudu EU da potrošači u Hrvatskoj nemaju pravo na obeštećenje, a svojim očitovanjem zabila je nož u leđa 55.000 obitelji s konvertiranim kreditima.
– To je bezočna laž. Za lažno svjedočenje kazneno se odgovara. Razgovarat ću o tome može li se Vlada RH prijaviti za lažno svjedočenje. Očekujem da Vrhovni sud odluči u skladu s pravom, a pravo govori da se potrošač mora vratiti u stanje kao da nije bilo ništetnih odredbi – kaže Aleksić te dodaje da je loptica prebačena na Vrhovni sud koji mora odlučiti o pravima potrošača koji su konvertirali kredite. Od njih 55 tisuća 20 tisuća već je diglo tužbe, a većina ih je u prekidu jer su sudovi čekali ovu odluku. U UF-u vjeruju da će i dalje biti u prekidu do donošenja odluke Vrhovnog suda.
U slučaju o kojem je odlučivao Sud EU dužnicu Zagrebačke banke Anu Herman zastupali su odvjetnici Srđan Kalebota i Patricia Đurić. Ona je 2007. podigla kredit u CHF, čija je glavnica u kunskoj protuvrijednosti iznosila 1,358 milijuna kuna. Nakon osam godina uredne otplate glavnica je povećana na 1,729 milijuna kuna – dug je bio 27 posto veći. Nakon konverzije određena joj je nova glavnica od 1,134 milijuna kuna.
U UF-u su izračunali da bi, na temelju kolektivne presude, ta glavnica trebala iznositi 1,059 milijuna kuna, a kad bi se uračunalo i preplaćeno, smanjila bi se za dodatnih 296 tisuća kuna te 121 tisuću kuna preplaćenih kamata na 622 tisuće kuna. To znači da bi joj glavnica bila 40 posto niža da je u potpunosti obeštećena.
Odvjetnik Srđan Kalebota koji ju je zastupao istaknuo je kako Sud EU nije odgovorio na ključno pitanje ima li tužiteljica pravo na potpuno obeštećenje.
– Predmet tužiteljice nastavlja se pred Općinskim sudom u Zagrebu, morat će sam donijeti odluku ili će u međuvremenu to učiniti Vrhovni sud. Isto vrijedi i za ostale potrošače koji su podnijeli tužbu. Zato je važno da Vrhovni sud što prije donese odluku kako ne bismo imali različitu sudsku praksu. Neki su županijski sudovi već zauzeli stav, Županijski sud u Zadru, primjerice, smatra da potrošači imaju pravo na obeštećenje nakon konverzije – kaže Kalebota.
Tužiteljica Ana Herman uzda se pak u pravorijek Vrhovnog suda.
– U ovoj našoj državi rijetko kad se dogodi nešto dobro, ali tu i tamo se dogodi, a to je izbor Radovana Dobronića na mjesto predsjednika Vrhovnog suda. Drago mi je da se predmet vratio „na mjesto zločina“ i da će odluka biti donesena u Hrvatskoj, da nitko ne može reći da nam je nametnuta izvana. Vjerujem da će biti u korist potrošača. U toj vjeri živimo i čekamo taj sretni dan – komentirala je A. Herman.
Aktivisti Udruge Franak iznimno su ogorčeni na ulogu Vlade RH u postupku pred Sudom EU pa je bivši vukovarski branitelj Vlado Iljkić poručio da za ovakvu vladu nije smio poginuti nijedan pas, a kamoli čovjek.
U međuvremenu se oglasio i Vrhovni sud priopćenjem koje je potpisao glasnogovornik Željko Pajalić. Prenosimo ga u cijelosti:
„Prvenstveno, ni Vrhovni sud Republike Hrvatske ni njegov predsjednik ne komentiraju odluke drugih sudova, međutim, primjećujemo da se ovoj odluci Suda EU, za koju se postavljaju pitanja, u medijskom prostoru pridaje značenje koje ta odluka nema. Naime, postoji podjela nadležnosti između nacionalnih sudova i sudova EU pa sudovi EU nemaju nadležnost, odnosno ne sude u predmetima u kojima je riječ o primjeni nacionalnog zakona.
Tako je Sud EU u ovoj odluci presudio da za ovaj slučaj nije nadležan jer se radi o primjeni hrvatskog nacionalnog zakonodavstva, odnosno, konkretno, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine („Narodne novine“, broj 102/15) i ugovora o konverziji sklopljenih na temelju tog nacionalnog zakona. Naime, članak 1. stavak 2. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima isključuje iz njezina materijalnog područja primjene ugovorne odredbe koje su odraz zakonskih odredaba nacionalnog prava.
Dakle, u biti se Sud EU proglasio stvarno nenadležnim za rješavanje sporova proizašlih iz primjene nacionalnog zakona, stoga se taj sud uopće ne dotiče merituma spora već je to zadaća sudova u Republici Hrvatskoj.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je svjestan situacije te u sklopu svoje nadležnosti radi na ovoj vrsti predmeta.“
Za jedan euro ekvivalent ste krajem šesdesetih morali dati 4 franka, početkom osamdesetih 2.5, u devedesetim 1.7, a danas 1,04. Do kraja desetljeća se očekuje da će tečaj biti oko 0,9 za euro. Onda se nadju financijski nepismeni likovi zaduživati u francima i tražiti da netko drugi podmiri njihovu glupost. To je valuta u kojij se štedi, a ne valuta u kojoj se zadužujete..