Radionice, natjecanja i kampove za učenike razredne nastave, koje u savezu od milja simpatično nazivaju minići, Zagrebački računalni savez je počeo organizirati u školskoj godini 2004/05.
Prilikom pripreme i vođenja programerskih radionica namijenjenih najmlađima, zanimljiv "remetilački faktor" ponekad mogu biti dvojbe i sumnje koje se znaju skriti ili pojaviti u opreznim glavama odraslih. Hoće li to djeca moći, nisu li oni ipak previše mali i nedorasli za osnovne programerske zadaće, česta su pitanja. Ili, programiranje će im biti dosadno i apstraktno, nećemo moći zadržati njihovu pažnju ...
Sve te dvojbe kod pravih entuzijasta rezultiraju pozitivnom tremom, a nestanu nakon prvih konkretnih objašnjenja i praktičnog rada, kada sami uoče da kreativni ljudi znaju naći put do cilja.
Narediti kompjutoru što mora raditi kako bi se riješio postavljeni zadatak, pravi je pravcati pozitivni adrenalinčić za najmlađe programerske zaljubljenike. Kada se u to uvjere, strahovi odraslih nestaju za tren. Brzo se razvija onaj posebni gušt za rad s najmlađima te dodatna zaljubljenost u situacije kada djeca pronađu rješenje koji oni, "odrasli znalci", nisu bili ni predvidjeli.
Imati privilegij i moći učiti od darovitih, pa i onih najmlađih, krasna je osobina, a i osobito vrijedno iskustvo.
Najmlađim učenicima koji vole programirati ništa nije teško ni zahtjevno
Naravno, osnovni preduvjet je da se uoče i privuku oni koji zaista vole programirati, a ti najmlađi dovitljivci su najčešće ujedno skloni logičkim zagonetkama i matematici, pa kasnije fizici, kemiji i drugim srodnim područjima.
Potičući programiranje najmlađih u savezu su do kraja prošle godine održali 1383 radionice "Programerska vijuga". Održano je i dvanaest sezona natjecanja u programerskoj ligi miniVIJUG@ te deset završnih malih programerskih olimpijada. Kroz radionice i natjecanja u svijet programiranja se na posve konkretan način uključilo iznimno mnogo sposobnih pojedinaca. Među njima je, osim zagrebačkih minića, bilo i onih iz Zaprešića, Velike Gorice, Pušće i Svete Nedjelje.
Podržavajući i podupirajući rad Zagrebačkog računalnog saveza s darovitim učenicima razredne nastave Grad Zagreb je postao predvodnikom ideje širenja dobrih programerskih vibracija na najmlađe učenike.
I djevojčice itekako dobro programiraju
Iskustvo učenja osnova algoritamskog razmišljanja bilo je od osobite koristi za svakog najmlađeg pojedinca koji je sustavno prolazio kroz radionice, natjecanja i kampove.
Neki od njih pokazali su i jaču sklonost prema natjecateljskom programiranju i kasnije postajali najbolji mladi programeri u državi ili kreativni smotraši s vlastitim uratcima na području informatičkog stvaralaštva.
Tako je Glorija Volarević, koja je počela programirati u trećem razredu kasnije postala, zajedno s Anteom Hadviger, najbolja programerka u povijesti osnovnoškolskih natjecanja. Obje djevojke, i Antea i Glorija, već pri kraju studija na FER-u. Njihova nasljednica bila je Marija Gegić, sada maturantica, a danas se svojim umijećem ističe drugašica Leona Granoša.
Karlo Grozdanić i Hrvoje Ricijaš postali su državnim pobjednicima 2009., kao učenici 4. razreda.
Najbolji trećaš u državi u 2012. godini bio je Ivan Jambrešić, Dominik Fistrić je godinu dana ranije bio najbolji četvrtaš u državi, no ti rezultati još uvijek nisu evedentirani ni Ivanu ni Dominiku u listama državnih pobjednika.
Svi su oni počeli programirati još u prvom razredu.
Neki su počeli u četvrtom razredu kao Dominik Balog, Luka Jovanović i Vedran Kurdija te kasnije postizali vrhunske rezultate.
Lovro Kalinovćić počeo je u drugom razredu i odmah na početku ozbiljno izjavio da mu je C++ bolji nego Logo, na što je njegova profesorica "umrla" od smijeha. On je od prvog dana "prebrzo rješavao zadatke", pa bi se okrenuo i čekao da dođe voditelj, upravo kao na slici.
Sada je već višestruki državni prvak i pobjednik juniorske hrvatske olimpijade. S pobjedama je nastavio i u srednjoj školi, a neki drugi su se u nastavku školovanja usmjerili prema drugim područjima.
Programerske sklonosti pokazivali su i učenici s drugim izvanserijskim talentima. Zanimljiv primjer je i Mislav Ivaci, nekad, kao učenik 2. razreda, odličan minić-programerčić i glumac u TV seriji "Kazalište u kući", a danas je srednjoškolac i vrlo zapaženi mladi pijanist.
Novopečeni petaši Vlatko Borevković i Ivan Badrov, počeli su programirati u prvom razredu, a Viktor Merćep i Marko Dorčić malo kasnije. Znaju i Logo i C++, i trenutno su među najboljim programerima u državi. Marko je ove godine osvojio treće mjesto, a Vlatko, poznatiji kao "plesač na čuvenoj Mihaelinoj e-metli" (na kraju spota "Programeri luduju"), postao je i ovogodišnji državni prvak.
Svim minićima, bez obzira na druge interese koji bi im u starijoj dobi postali dominatniji, umijeće i vještina programiranja bit će izvrstan alat kojim će se moći poslužiti na području svojih definitivnih interesa. Jasno, ostat će im i prekrasnih uspomena, pa i onih u kojima su znali "isprašiti" i "namagarčiti" svoje odrasle prijatelje.
Logotomija
Kreativne osnove i filozofiju rada s najmlađima napravila je Mihaela Piskač, profesorica matematike i informatike, koja je kasnije, zbog osobitih sklonosti programiranju i radu s darovitima, u nastavi odabrala samo informatiku. Radeći u školi i izvan škole istovremeno i s djecom razredne nastave i sa starijim osnovcima programiranje i algoritme, zajedno s kolegicom Željkom Orčić zaokruživala je svoju stručno metodičku sliku i stvarala autorski rukopis "Logotomija". Ovaj posve originalni rukopis, dodatno je autorski osnažen i autorskim zadacima koji su razvijani u modularnoj nadogradnji, od početničkih do najnaprednijih.
Mihaelinim stopama i zajedno s njom nastavljali su njen učenik i učitelj Ivan Vučica i Krešimir Mišura, profesori Jurković, Pavić i Deda, ali i njeni programerski učenici Karlo Dumbović, Ena Oster i Matija Folnović (na slici), pa djeci draga profesorica Marija Ret. Danas to čine Marija Gegić, Filip Mravunac, Luka Merćep, te na svoj način magistra M.M.Perišić i drugi.
U novom centru malci će moći pohađati željeni program, a nakon tog samo promijeniti učionicu i u istom prostoru sudjelovati u nekoj drugoj radionici koju vole ili se priključiti starijim kolegama, a roditelji će u pravilu voziti samo jednom.
Skrb o ljudskim potencijalima započinje u osnovnoj školi
Učenički centar izvrsnosti u Vlaškoj 81/F postat će istinsko okupljalište za mlade dovitljivce.
Imati će veliki učioničko-natjecateljski dio sa zajedničkim predvorjem za roditelje, posjetitelje i polaznike, a u prostoru će se istovremeno moći održavati do pet različitih radionica i s vježbama programiranja za različite uzraste, kao i programerska natjecanja za do 70 sudionika.
Bivši natjecatelji i roditelji već su se uključili i donirali po 1, 2, 5 ili 10 ZRSObita (10Zb=250EUR).
Donirati se može i bez bez narudžbe ZRSObit novčića te uplatiti iznose vrijednosti od 1, 2, 5 ili 10 EUR-a.
Uključite se u ZRSObit donatorski lanac
Pridobiti pažnju darovitog djeteta najveća je nagrada.
