Ubio ga je, a kako bi to prikrio, spalio je leš. No, time nije uspio do kraja prikriti tragove zločina pa je leš raskomadao i zakopao ga u vrtu. Nakon nekog vremena ostatke tijela najprije je bacio u bunar, a zatim ih je izvukao i zakopao na drugom mjestu. Događalo se to 2004., žrtva je bio kamatar Vlado Martinac (50), a zbog toga što ga je kamatario, ubio ga je Josip Mađer (64) koji je zbog toga 2006. pravomoćno osuđen na 28 godina zatvora.
Prekršena prava
Danas, deset godina od zločina, našao se pred mogućnošću da možda zbog iste stvari ponovno sjedne na optuženičku klupu. Naime, Ustavni sud po tužbi koju je podnio Mađerov izabrani branitelj Milenko Umičević odlučio je da Županijski sud u Velikoj Gorici mora ponovo odlučivati o Mađerovu zahtjevu za obnovu postupka.
Takvu odluku Ustavni sud donio je smatrajući da su Mađer i Umičević u pravu kada tvrde da su Mađeru domaći sudovi prekršili ustavna prava jer nisu poštovali odluku Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP). Taj je sud 2011. na temelju Mađerove tužbe presudio da su mu pri ispitivanju na policiji prekršena ljudska prava jer je ispitivanje trajalo sto sati, a tijekom tog vremena policajci mu nisu dali ni piti, ni jesti ni spavati. Nisu mu dali ni lijekove iako je dijabetičar. A nisu mu pozvali ni odvjetnika iako su morali. Točnije, tadašnji odvjetnik po službenoj dužnosti pojavio se u trenutku kada je daktilografu diktirano Mađerovo priznanje. S obzirom na sve to, ESLJP je zaključio da su Mađeru prekršena ljudska prava te kako je imao pravo zatražiti obnovu postupka jer se osuđujuća presuda uvelike temeljila na priznanju koje je dao policiji. Nakon toga Mađer je zatražio obnovu postupka, no taj su zahtjev 2012. Županijski sud u Velikoj Gorici i Vrhovni sud odbili, uz obrazloženje da je zakasnio sa zahtjevom.
Tumačenja zakona
Obrana se, naime, pozivala na Zakon o kaznenom postupku koji je bio na snazi u vrijeme kada je protiv Mađera pokrenut postupak, u kojem nije bio propisan rok za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka. S druge strane, sud u Velikoj Gorici i Vrhovni sud pozivali su se na izmjene zakona prema kojima se obnova postupka može tražiti 30 dana od pravomoćnosti odluke ESLJP-a. Nakon takvih odluka Mađeru nije preostalo ništa drugo nego obratiti se Ustavnom sudu koji je zaključio da su sudovi nisu objasnili razloge odluke te je naložio da se ispita opravdanost Mađerova zahtjeva za obnovu postupka. U cijeloj priči zanimljivo je i to što je 2009., dvije godine prije odluke iz Strasbourga, Ustavni sud odbio Mađerovu tužbu ustvrdivši kako nema dokaza da su ga u policiji zlostavljali.
>> 'Molotovljev koktel u kuću bacio nam je kamatar'
Ovo ide u tezu koju sam više puta napominjao da odvjetnici po službenoj dužnosti skoro nikada do samoga ročišta neznaju što im je štičenik napravio, tako da se skoro svaki takav predmet može smatrati diskutabilan a odvjetnička etika još i više, ovo je bez vrijeđanja za struku jer mogu nabrojiti bar 30-ak takvih slučajeva