Na dan kad je Hrvatska postala punopravna članica EU, kad se slavilo u Zagrebu, jedan je čovjek otvorio šampanjac u dalekoj Australiji. Čuvao ga je dugih trinaest i pol godina – kupio ga je kad mu je na stol u njegovu tadašnjem bruxelleskom uredu dostavljen spis s naslovom “Hrvatska”. Irac David Daly bio je prvi šef odjela EU zadužen za Hrvatsku i s njim počinje hrvatska bruxelleska priča. Posao će ga dalje odvesti kao veleposlanika EU u Australiju, Šri Lanku i sada Tajland, no Hrvatska za njega ima posebno mjesto.
- Prije svega sam sretan, ali i ponosan što sam odigrao malu ulogu u cijelom procesu. No, iznad svega, osjećam se tako ponizan. Jer, iako je Europska unija pomogla Hrvatskoj, golem, ali zaista golem posao pao je na Hrvatsku. I odradila ga je, odradili su ga njezini građani – kazao nam je. U Australiji je tada i čekao ponoć 1. srpnja te uz slike iz Hrvatske. Daleko je to od vremena kad je pod sobom imao troje ljudi – naime, toliko ih je bilo u njegovu odjelu od 2000. do 2005. godine, kad je, nakon službenog početka pregovora, broj u hrvatskom odjelu narastao na 12 i kad su, uz suradnju ljudi iz općih uprava Europske komisije, ozbiljno zagrizli u hrvatski problem.
- Uh, znali smo da će biti teško. Jesmo. Nismo se ni zanosili mišlju da se posao može obaviti preko noći. Da će toliko dugo trajati? Nismo tako razmišljali, radili smo dan za danom, rješavali problem za problemom, naravno uz pomoć kolega iz Hrvatske. Problemi koje smo rješavali bili su objektivno teški, neki – poput brodogradilišta, restrukturiranja – i vrlo socijalno nabijeni. No nikada, nikada nismo posumnjali da Hrvatska neće uspjeti. Ali ovo nije kraj, nije kao da ste ušli u sobu i upalili svjetlo, još predstoji puno toga – govorio nam je tada.
POVEZANI ČLANCI:
Slike iz Zagreba koje je gledao 30. lipnja, kad je počela ceremonija što se protegnula i na sljedeći dan, bile su impresivne. No samu organizaciju, ali i ceremoniju ulaska u EU pratile su kontroverze. Još je početkom 2012. za proslavu bio zadužen tim iz Ministarstva vanjskih poslova Vesne Pusić. Oni su za proslavu planirali potrošiti oko 50 milijuna kuna, a Hrvatska se raznim događanjima i proizvodima trebala promovirati po trgovima velikih europskih gradova. Vladi se taj pristup činio pretjeranim pa su srezali budžet na pet milijuna kuna i posao povjerili radnoj skupini kojoj je na čelu bio Tomislav Saucha, šef Kabineta premijera Milanovića. Poslije je Saucha bio u središtu afere Dnevnice, kad je nalaz državne revizije iz 2017. otkrio kako je u vrijeme tada bivše Vlade SDP-a isplaćen pozamašan iznos od oko 307.000 kuna za službena putovanja savjetnika predsjednika Vlade koja nisu bila “pokrivena” pratećom dokumentacijom.
Epilog sudskih procesa stigao je u ožujku ove godine, kad je presuda protiv Sauche, kojom se osuđuje na tri godine zatvora, postala pravomoćna. No tada je Saucha, zadužen za ceremoniju, a za što se već tada govorilo da ima malo vremena, prvo kontaktirao redatelja Krešimira Dolenčića, koji je osmislio koncept da se EU dovede u Hrvatsku, da svaka od zemalja EU pošalje nešto svoje u naše gradove. Da u Ogulin stigne, primjerice, nizozemski DJ. Suradnja između Vlade i Dolenčića pukla je na troškovima, ali i na izboru lokacije središnje svečanosti. Redatelj je htio Trg kralja Tomislava, no Vlada je htjela Trg bana Jelačića. U posljednji tren angažirana je redateljica Dora Ruždjak Podolski, koja je sa svojim timom osmislila i režirala proslavu te za nju dobila pohvale građana i kolega iz struke.
>> VIDEO Plenković: 'Ulazak u euro bio je u očekivanim okvirima, poskupljenja su se događala zbog vanjske krize'
Doduše, troškovi su od planiranih 5,2 dosegnuli 6,4 milijuna kuna – Saucha je prije ceremonije pokušao pozvati domaće tvrtke na suradnju, no odaziv je bio gotovo nikakav. S druge strane, politički, događaj je zasjenilo otkazivanje dolaska njemačke kancelarke Angele Merkel. Iako je bila najavljena, neposredno prije poslala je poruku iz Bruxellesa da ne dolazi jer ima zgusnut raspored sljedeći dan. Uvidom u kalendar, kancelarski i stranački, to nije bilo tako. Njezin nedolazak stavljao se u kontekst gotovo nevjerojatnog poteza Vlade da donese tzv. lex Perković uoči ulaska Hrvatske u EU, kad je hrvatska Vlada – ista ona koja je pregovarala upravo o tom pitanju i suglasila se s modusima primjene – odjednom odlučila da se europski uhidbeni nalog ne može primjenjivati na razdoblje prije članstva, što – govoreći strogo tehnički, s pozicija pregovora – nije smjela i nije mogla samostalno učiniti, kao što to ne može ni jedna članica. Time bi zaobišla izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj zbog procesa za ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Pod pritiskom Bruxellesa i povjerenice za pravosuđe Viviane Reding, Hrvatska je taj zakon morala povući. U svakom slučaju, Merkel nije bila u Zagrebu 30. lipnja. Zato su tu bili drugi državnici i čelnici EU. Neki stari znanci Hrvatske, neki koji su prvi put bili ovdje, šefovi država koje do kraja nisu raščistile odnose... Svi oni nisu imali izbor, nego koji sat provesti zajedno u atriju Banskih dvora, družeći se s čašom šampanjca u rukama, čime je počelo obilježavanje ulaska Hrvatske u EU. Crvenim tepihom na Markovu trgu prvi je, točno u 18.30, prošao bugarski ministar vanjskih poslova Kristian Vigenin. Na ulasku ga je dočekala hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, domaćica prvog vala dolazaka stranih uzvanika – njezinih kolega ministara, da bi njezino mjesto sat poslije zauzeli predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović.
Predsjednik Sabora Josip Leko prošetao je preko trga, a nakon njega, svake dvije minute, u savršenom protokolu, na Markov trg stizalo je vozilo predsjednika država, parlamenata, vlada te institucija EU, njih 50-ak. Među ostalima, stigli su predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy, predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, zatim Kenneth Merton, američki veleposlanik, Michael Georg Link, državni ministar u ministarstvu vanjskih poslova Njemačke. Bio je tu i stari znanac Hrvatske, švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt, kojemu je Hrvatska – s obzirom na to da ima vikendicu na Korčuli – drugi dom, ali i tadašnji srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić. Susret je bio srdačan, Nikolić je prišao ispružene ruke, a na zajedničkoj fotografiji trojica se državnika široko smiješe. Odmah iza njega ušla je Atifete Jahjaga, predsjednica Kosova. U atriju Banskih dvora zaustavila se i razgovarala u kružoku s Borutom Pahorom i srbijanskim premijerom Ivicom Dačićem. Svečana večera u Klovićevim dvorima održavala se ispod šatora pod kojim su bili najviši dužnosnici. Osim njih, tamo su bili i saborski zastupnici koji obnašaju i neke druge dužnosti, bivši predsjednik Stjepan Mesić te svi bivši premijeri osim Ive Sanadera.
POVEZANI ČLANCI:
Promjene pravnog i vrijednosnog sustava te tolerancija bile su glavne teme pozdravnih govora. - Hrvatska stvarnost, bez obzira na nijanse u kojima je doživljavamo, danas je potpuno drukčija od one kada smo krenuli na put osamostaljenja i stvaranja vlastite države. I upravo tu stvarnost danas s ponosom slavim – započeo je zdravicu Josipović te naglasio kako je ulazak u EU od samog početka bio čvrsto definiran cilj, a o njegovu je ostvarenju postojao puni politički konsenzus.
Milanović, tada premijer, kazao je kako “prisutnost svih vas u Zagrebu ispunjava nas osobitim ponosom, a mene i inspirira da s još većim uvjerenjem ovu čašu, koju večeras podižem, vidim polupunom, a ne polupraznom”. - Dižem čašu u znak poziva na zajednički otpor sijanju straha od drugih i drugačijih. Naše je razumijevanje Europe: čisto srce a ne strah, suradnja a ne sumnjičavost, prihvaćanje a ne getoizacija, pokušaj razumijevanja a ne apriorno osuđivanje, upoznavanje a ne predrasude – naglasio je Milanović te pozvao da “svi zajedno zadržimo svijest o nepromjenjivosti temeljnih vrijednosti, poput solidarnosti i obrazovanja”.
Događanje se nakon večere – na kojoj su posluženi kruh i sol, sirevi i vina iz različitih hrvatskih regija, janjetina ispod peke s bobom, grahom i kupusom te salenjaci – preselilo na glavni zagrebački trg. I tu je bilo kontroverzi, pitalo se, primjerice, zašto nije pozvana premijerka Jadranka Kosor, za čijeg je mandata Hrvatska završila pregovore te je s Josipovićem potpisala pristupni sporazum, ili bivši ministri vanjskih poslova koji su vodili proces, Gordan Jandroković i Kolinda Grabar Kitarović. Na Trgu bana Jelačića nekoliko je tisuća građana već pratilo glazbeni program – nastupe TBF-a, Jinxa, Tamare Obrovac, 2Cellos i Darka Rundeka, u scenografiji što je, među ostalim, odala počast i Nikoli Tesli – koji se protegnuo i nakon ponoći, kad je predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy kazao kako je u tom trenu Hrvatska prešla važan prag.
- Vi ste oduvijek bili Europljani, sada ste građani Europske unije. U ime svih 27 zemalja članica, od svega vam srca želim dobrodošlicu – rekao je Herman Van Rompuy. No, baš kao što je rekao Irac Daly, put tu nije stao. Tek danas, deset godina poslije, s jednom članicom manje, Ujedinjenom Kraljevinom, Hrvatska je postigla punu integriranost u EU ulaskom u schengenski prostor i uvođenjem eura, stajući uz bok starim, snažnim državama europske jezgre.
svaki drugi clanak samo za pretplatnike…nije cudo sto ste propali i sto vas vise nitko ne cita… od ovog trenutka necu ni ja vise…pljuc