Točno tri mjeseca preostala su do početka sezone predizbora koji će iznjedriti predsjedničke kandidate dviju velikih stranaka. U taboru demokrata čini se da iznenađenja više nisu moguća. U trenutku kada je potpredsjednik Joe Biden objavio da neće ući u utrku za Bijelu kuću, Hillary Clinton ostala je jedina ozbiljna kandidatkinja. Čak u tolikoj mjeri da svi ostali kandidati izgledaju kao statisti sa zadatkom.
Kako u Demokratskoj stranci stranački establišment još uvijek ima vrlo veliku težinu, iznenađenja neće biti zato jer je snažna stranačka matica donijela odluku i snažno stala iza Hillary Clinton. Za nju će predizbori vjerojatno biti samo formalnost, no svejedno će ih morati odraditi. No to će biti idealno zagrijavanje za pravu predsjedničku kampanju. Ona će se moći relativno smireno obratiti tradicionalnim i sigurnim biračima demokrata, ali i neodlučnim biračima koji su ključ pobjede.
Tko god izađe kao kandidat republikanaca, neće imati vrijeme kojim već sada raspolaže Hillary Clinton. Za razliku od demokrata, Republikanska stranka već neko vrijeme gotovo da i nema klasični stranački establišment. On je toliko nepopularan da kandidat iza kojega stane automatski gubi na popularnosti. To je onaj dio Republikanske stranke koji nije ni politički prekonzervativan ni vjerski zatucan, već razuman i pragmatičan.
Do prije desetak godina to je bila jezgra koja je vladala strankom, držala je na okupu i iznjedrila vrlo ozbiljne i uspješne predsjednike. Iako se taj sada već bivši stranački “mainstream” borio da vrati stranku u kakvu-takvu normalu, prošli tjedan dogodilo se nešto što bi moglo signalizirati da stranku preuzimaju neke druge struje. Naime, grupa od 40 ultrakonzervativnih zastupnika u Kongresu uspjela je prisiliti Johna Boehnera, pripadnika umjerene struje, da dade ostavku kao lider republikanske većine u Kongresu.
No ni tu nije kraj zato što su izbori za novoga lidera uvelike nalikovali izborima za predsjedničkog kandidata. U procesu biranja novog lidera u Kongresu ultrakonzervativna grupacija spriječila je i izbor Kevina McCarthyja, čovjeka koji je bio logičan Boehnerov nasljednik, da bi na čelo republikanske većine postavila Paula Ryana koji je odmah nakon što je bio izabran kazao da će sada svi moći vidjeti kako izgleda prava konzervativna politika. Ovo je zapravo prvi veći signal javnosti i biračima da pragmatični i umjereni dio stranke gubi čvrsto tlo pod nogama i da na scenu stupaju konzervativni ideolozi. Sve je otišlo toliko daleko da su neki ugledni konzervativni kolumnisti odnedavno počeli pisati kako je stranka u kojoj su nekada vidjeli tradicionalni politički konzervativizam postala poligon na kojem su se razmahali oni skloni desničarskom radikalizmu.
U ovakvom kontekstu, gotovo da i nema šanse da ta stranka izabere predsjedničkog kandidata koji bi imao šanse za pobjedu. Prošlotjedno sučeljavanje pokazalo je da Trump polako gubi zamah. Iako ga je po popularnosti pretekao Ben Carson, iz njegovih nastupa je vidljivo da on ne posjeduje ni minimum političke rječitosti i karizme. No dolaskom Ryana na čelno mjesto u Kongresu počeo se podizati Marco Rubio kojeg mnogi vide kao budućnost Republikanske stranke i kao nekakav čudan kompromis između pragmatičara i ideologa. On nije mrzak ni jednima ni drugima zato što se ni njega, kao ni Ryana, ne povezuje izravno s Pokretom čajanki, što je najradiklanija frakcija unutar stranke. U tom kontekstu, upravo bi Rubio mogao dobiti kritičnu masu podrške koja bi ga mogla učiniti predsjedničkim kandidatom i protivnikom Hillary Clinton. Mladi političar kubanskog porijekla osigurao bi svojoj stranci pristojnu predsjedničku kampanju, no ne i pobjedu. Republikanci su sada u takvom stanju da demokrati mogu računati da će u Bijeloj kući biti još osam godina.
Aha.... sačuvati ću ovaj članak, i onda mu se slatko smijati za godinu dana... Hillary predsjednica? Not in this life :-)