Od svih europskih država, Italija ima najviše autocesta pod privatnim koncesionarom. Sličnost Italije i Hrvatske je u tome što su i Talijani svoje već sagrađene autoceste dali u koncesiju, kao što to namjerava i hrvatska Vlada. U Italiji je sagrađeno oko 6840 kilometara autocesta od kojih su 5593 kilometara pod koncesijom. Neke je privatni koncesionar i gradio, a neke već sagrađene dobio u koncesiju. Upravo ovih dana proslavljena je 50-obljetnica puštanja u promet autoceste (Autostrada del sole) od Milana do Napulja od oko 800 km.
Blago obitelji Benetton
Ta, kao i još više od 2000 kilometara autocesta, privatizirano je devedesetih godina i od 2002. je u vlasništvu privatne tvrtke Autostrade per l’Italia, koja je u stopostotnom vlasništvu tvrtke Atlantia, čiju većinu dionica drži obitelj Benetton. Obitelj koja ima tekstilnu industriju i, uz druge tvrtke, i tvrtku Autogrli, koja ima restorane i motele, drži polovicu od ukupnog broja kilometara autocesta. Koncesiju za oko 3000 kilometara autocesta ima do 2038. godine.
Ostale dionice autocesta, a prije nekoliko mjeseci na primjer puštena je u promet još jedna, gotovo paralelna, autocesta Brescia – Milano, koju su sagradili privatnici i njome upravljaju, u koncesiji su više različitih ustanova, pa ponegdje i regionalnih tvrtki. Sustav talijanskih autocesta je učinkovit, a država određuje eventualna poskupljenja cestarina, odnosno one ne smiju rasti više od inflacije te povremeno se odobravaju poskupljenja. Ukupno ima 24 društva koja upravljaju autocestama, a država ima svoj inspektorat za nadzor nad koncesijama koji se zove IVCA (l’Ispettorato Vigilanza Concessioni Autostradali).
U radu Privatization and regulation of toll motorways in Europe znanstvenika sa Sveučilišta u Barceloni navodi se da su financijski motivi osnovni pokretači privatizacije koncesija za autoceste u Italiji. U tom radu se navodi da je talijanska vlada pokrenula široki program privatizacije u 1997., zbog financijskih ograničenja nametnutih Ugovorom iz Maastrichta i upozorava se da nema razloga vjerovati da je do te privatizacije došlo zbog želje za većom učinkovitosti jer prostor za veću učinkovitost autocesta vrlo je ograničen.
“Zapravo ne postoji dokaz o produktivnosti nakon talijanske privatizacije”, navode autori.
Od ostalih hrvatskih susjednih zemalja, pod koncesijom autoceste, i to u javno-privatnom partnerstvu imaju Mađari, dok oko 2000 kilometara austrijskih autocesta pod koncesijom su i upravljanjem državne tvrtke, slično kao što je to dosad u Hrvatskoj bilo u slučaju tvrtki Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka – Zagreb.
U Sloveniji također autocestama upravlja državna tvrtka, no i u toj zemlji su razmišljali za proteklih vlada o davanju već sagrađenih 600 kilometara autocesta u koncesiju, a za što su bile procjene da bi mogli dobiti oko tri milijardi eura, slično kao i Hrvatska za svojih 1040 kilometara.
U Njemačkoj četiri km
Francuska, primjerice, ima ukupno više od 10.000 kilometara autocesta, od kojih je oko 8000 pod koncesijom, a od tih pak samo je 11 posto pod privatnim koncesionarom. Njemačka pak od 12.000 kilometara pod privatnim koncesionarom ima samo četiri kilometra.
>>Ljubo Ćesić Rojs: Monetizacija autocesta neće moći proći zbog duga braniteljima
>>Grčić: Poniremo sve manje. Dalić: Strelovit rast duga vodi zemlju u propast
>>Hajdaš Dončić: Ili monetizacija ili Pelješki most
Mozda tu ima neke istine,ali svi konceionari u Italiji su Talijani,ili u Francuskoj,ili Austrijiji,zmanici kod njisu auto-ceste monetizovane,od njihovi tvrtki,a ni su drzavnom vlasnistvu,ali nasibi sabani to prodali nekom ameru,svabi,rusu…….