U švicarskom kantonu Zug upravo se događa ono što se u Hrvatskoj vjerojatno nikada neće dogoditi. Tamošnje vlasti, naime, zamolile su stanovnike kantona da ne plaćaju poreze prije krajnjeg roka, odnosno da što više odugovlače plaćanje svojih obveza prema državi. Ako poreze uopće ne plate, tim bolje. Platit će ih jednom, u budućnosti. Bolje nego da ih plaćaju na vrijeme ili, ne daj Bože, unaprijed...
Razlog za tako neuobičajen zahtjev poreznika prema građanima u stvari je prilično jednostavan. Kantonom Zug nisu ovladali ultraljevičari koji ne vjeruju u poreze, niti su tamošnje vlasti zaključile da se trebaju odreći svojih prihoda u korist naroda koji živi na njihovu području. Naprotiv, kantonalne vlasti samo se u danim prilikama ponašaju kao i svaki drugi Švicarac – racionalno i štedljivo.
Bankarska tajna
Naime, Švicarska središnja banka uvela je prije nekog vremena negativne kamate, što konkretno znači da vlasnici novca u bankama sada plaćaju naknade za njegovo čuvanje, umjesto da im se na kraju svakog obračunskog razdoblja pripisuju kamate.
“Budući da su kamate u bankama negativne, nemamo razloga poticati porezne obveznike da plaćaju svoje obveze unaprijed ili na vrijeme. Upravo suprotno, što kasnije građani plate svoje obveze, nama će biti lakše jer ćemo plaćati manje kamate na novac koji nam se neiskorišten nalazi u banci”, stoji u priopćenju koje su izdale vlasti kantona Zug, uz napomenu kako očekuju da će tim potezom uštedjeti oko 2,5 milijuna švicarskih franaka godišnje.
Švicarska središnja banka propisala je negativne kamate svim štedišama i vlasnicima računa kako bi bar malo obuzdala gotovo nekontrolirani rast vrijednosti švicarskog franka u odnosu na druge valute. Naime, rast švicarske valute tamošnjem gospodarstvu nanosi prilično veliku štetu. Ne samo da su švicarska skijališta postala nedostupnija i skuplja stanovnicima ostalih zemalja nego su na svjetskom tržištu znatno poskupjeli i švicarski satovi, sirevi, čokolada, švicarski nožići..., sve što se proizvodi pod crvenom zastavom s bijelim križem.
Uvođenje negativnih kamata dalo je neke rezultate jer strani državljani za nijansu su manje počeli ulagati u švicarski franak, no udarilo je po džepu same Švicarce koji, kao bogata, ali štedljiva nacija, imaju velike ušteđevine koje su do sada mahom držali – a gdje drugdje nego u švicarskim bankama. Zbog bankarske tajne po kojoj su švicarske banke poznate, a koja se, usput budi rečeno, također ukida, nije poznato koliko gotovine Švicarci posjeduju u štednji. Jasno je samo da je riječ o desecima ili možda stotinama milijardi franaka. Sada isti ti Švicarci masovno počinju povlačiti novac s računa i spremati ga kod kuće. Jer švicarska banka možda je sigurnija, no švicarski madrac sada je ipak jeftiniji. Švicarci će novac u banke vratiti tek za dvije godine kada i ako kamate ponovno prijeđu u pozitivne vrijednosti. Što banke najavljuju za 2018. godinu.
Švicarska je izuzetno štedljiva i racionalna, ne samo država nego i njezino stanovništvo. Najbolje se to vidjelo tijekom inicijative iz 2014. godine kada je grupa nevladinih udruga tražila referendum o osnovnom dohotku kojim bi svaki švicarski državljanin imao pravo na 2500 franaka mjesečno, a taj je prijedlog odbio švicarski parlament. Budući da je potporu toj inicijativi potpisalo više od 100.000 građana, referendum o osnovnom prihodu ipak će biti održan, i to ove godine. Ipak, vrlo je izgledno da referendum neće proći jer, sudeći po anketama, većina Švicaraca dijeli mišljenje parlamenta i odbacuje svaku pomisao na osnovni prihod. Jednostavno, Švicarci ne žele da njihova država isplaćuje novac koji nije zarađen, pa ni njima samima.
Štedljivost Švicaraca vidi se na još jednom pitanju. U njihovu odnosu prema imigrantima i izbjeglicama s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike koji su posljednjih godinu dana preplavili Europu. Prema novom švicarskom zakonu, izbjeglice koji stižu u Švicarsku tražeći azil moraju sve što posjeduju, a prelazi vrijednost od 1000 franaka, predati državi. U zamjenu za svoj novac, nakit, zlatninu, računala, izbjeglice dobivaju potvrdu. Ako dragovoljno napuste zemlju u roku od sedam mjeseci, novac i stvari im se vraćaju. Ako pak i nakon sedam mjeseci od registracije i dalje budu u Švicarskoj, taj novac i vrijedne pokretnine odlaze u poseban fond iz kojega se financira smještaj i prihvat useljenika u Švicarsku. Ujedno, imigranti koji dobiju azil morat će, kada jednom pronađu posao, tijekom sljedećih 10 godina izdvajati po 10 posto svojih primanja u isti taj fond. Sve dok ne napune desetu obljetnicu pronalaska zaposlenja, ili dok njihovo ulaganje u fond ne dosegne iznos od 15.000 franaka, čime se smatra da su platili svoje troškove boravka u prihvatnom centru.
Razvijeno društvo
Švicarska već godinama slovi za jednu od najbogatijih zemalja na svijetu. Baš kao i Saudijska Arabija. Te dvije zemlje imaju potpuno drukčiju povijest svoga gospodarskog razvoja, ali i potpuno drukčiji odnos stanovnika prema države. Švicarska nema rudnih bogatstava, ali su njezini stanovnici i gospodarstvo pojam discipliniranog, visoko samosvjesnog i razvijenog društva. Švicarska je razvila svoje gospodarstvo na turizmu, bankarstvu i preciznoj industriji i zna se ponašati u vremenima krize. Kao što je sada uvela negativne kamate, iako je svjesna da će to naštetiti njezinim bankama.
S druge strane, Saudijska Arabija ima golema rudna bogatstva, druge po veličini zalihe nafte na svijetu, ali nema ništa više od toga. Nema diversificirano gospodarstvo ni razvijenu svijest društva. Zato se i procjenjuje da bi Saudijska Arabija, ako cijene nafte i dalje ostanu na današnjim razinama, u sljedeće četiri godine mogla bankrotirati. S druge strane, nitko ne može sigurno predvidjeti što će se za to vrijeme događati s ostalim svijetom, no jedna je stvar prilično izvjesna, Švicarska će i dalje biti stabilna, bogata i prosperitetna zemlja. Iako na svom tlu nema ni kapi nafte ili nekog drugog rudnog bogatstva.
Uvođenje negativnih kamata s početka priče svojevrstan je ekonomski eksperiment koji je, istodobno sa Švicarskom, odlučila uvesti i Švedska. Iako je ta skandinavska zemlja vrlo bogata i po svojem socijalnom uređenju na samom vrhu svjetske ljestvice, te industrijski vrlo razvijena, u tome su Šveđani prošli znatno gore od Švicaraca. A samo zbog navike i ustaljenih metoda trgovanja. Naime, dok Švicarci vole gotovinu, rado barataju sa šuškavim novčanicama franaka, Šveđani imaju potpuno drukčije navike. Upravo je Švedska zemlja u kojoj se obavi najviše digitalnih transakcija na svijetu. U Švedskoj postoje trgovine koje u maloprodaji čak i ne primaju novac već očekuju od svojih kupaca samo i isključivo plaćanje karticama. Sve to u Švedskoj ide toliko daleko da, imate li veću količinu gotovine ili pak plaćate iole veće iznose novčanicama, postajete sumnjivi da ste kriminalac ili terorist.
Upravo zbog te ljubavi prema digitalnom, a ne fizičkom novcu, Šveđani sada plaćaju ceh. Plaćaju negativne kamate bankama kod kojih se nalaze sva sredstva koja posjeduju. S druge strane, Švicarci mirno spavaju. Jer spavaju na madracima napunjenim francima koje su povukli iz svojih vlastitih banaka.
>> Švicarcima 2500 franaka mjesečno bez ikakvog rada?
