Bosna i Hercegovina uvijek je izazivala snažne i često nekontrolirane emocije u hrvatskoj politici. U takvim je situacijama uvijek bitno kako će se usmjeriti “ljubav”, odnosno hoće li to biti nekontrolirana eksplozija emocija ili će se “oslobođena energija” racionalno utrošiti za ostvarenje državnih interesa. Devedesetih godina hrvatski su se političari svađali zbog BiH, a razlaz između Franje Tuđmana i Stipe Mesića bio je, tako barem kažu kroničari, upravo zbog te “nesretne države”. Za vrijeme vladavine Ive Sanadera i Stipe Mesića hrvatska je politika više vodila računa o stanju u Burundiju i Somaliji nego što se događa s Hrvatima u susjednoj državi u kojoj su k tomu i konstitutivni narod. Sada se trend u odnosu prema BiH potpuno promijenio pa imamo harmoniju koja je donedavno bila nezamisliva. Ivo Josipović, Zoran Milanović i Tomislav Karamarko (a posebno posljednja dvojica) vrlo rijetko nalaze zajednički jezik, ali su se složili, tako se barem čini, da Hrvatima u BiH treba pomoći da se “tamo dolje” održe.
Posebno je to važno sada kada se u susjednoj državi provodi popis stanovništava koji će, iako važni međunarodni gremiji tvrde suprotno, bitno odrediti položaj najmanjeg konstitutivnog naroda u BiH. Nakon dugo vremena čini se da je našim političkim liderima jednako stalo do Hrvata u BiH kao i do same susjedne države. Još se sjećamo vremena kada su “bosanska” država i Sarajevo bili sve, a tamošnji Hrvati posve nebitni. Neki su hrvatski političari bili spremni prodati Hrvate za ćevape na Baščaršiji. Srećom, ta su vremena prošla.
Građanska i patriotska obveza
Nije stoga slučajno što je predsjednik Josipović prije tri mjeseca posjetio BiH, što je bio prvi državnički posjet nekoj državi nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Iskazao se i premijer Zoran Milanović koji je prije nekoliko dana posjetio neka strateški vrlo bitna područja za Hrvate.
Angažirao se i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji je zadužio svog popularnog zamjenika i rođenog Posavljaka dr. Dragu Prgometa da animira Hrvate iz BiH da se odazovu na popis stanovništva. Agilni HDZ-ov koordinator za BiH održao je 23 tribine na kojima se okupilo više od 4000 ljudi. Priča mi da su se Hrvati iz BiH probudili i da je vidio veliku želju da sudjeluju na popisu stanovništva.
– Moram priznati da je dosta ljudi sudjelovanje u popisu stanovništva u BiH shvatilo kao građansku i patriotsku obvezu – kaže Prgomet. Dodaje da se pogledom na zemljopisnu kartu odmah može vidjeti da nema stabilne Hrvatske bez stabilne BiH.
– Više od tisuću kilometara duga kopnena granica rječito govori za sebe. A sigurnost čini osnovu mirnog demokratskog razvoja kroz prihvaćanje standarda koji vrijede u zapadnim demokracijama – napominje dr. Prgomet.
Upozorava na zabrinjavajuću činjenicu da je prema popisu iz 1991. godine u BiH živjelo oko 4,3 milijuna stanovnika, od kojih je bilo 780.000 Hrvata. Po nekim procjenama, u BiH trenutačno živi oko 450.000 Hrvata, dakle, broj se u posljednjem ratu gotovo prepolovio. BiH je u posljednjih 50-ak godina bila demografski bazen za Hrvatsku. Demografi procjenjuju da najmanje milijun Hrvata ima bosanskohercegovačke korijene. Šuker, braća Kovač, Stanić, Živković, Tomas samo su neki od hrvatskih nogometnih reprezentativaca koji su podrijetlom iz BiH. “Bosanci” su i vrlo vjerna biračka baza HDZ-a, o čemu u glavnoj oporbenoj stranci očito vode računa.
Koliko će međutim rezultati popisa dati realnu demografsku sliku BiH?
– Teško je reći hoće li se dobiti realna slika na terenu, pogotovo zbog silnih ratnih progona i načina na koji se provodi popis, ali će se svakako dobiti pregled onih kojima je stalo da budu popisani u BiH.
Važan je i psihološki moment
Rezultati popisa neće promijeniti status konstitutivnim narodima, bez obzira na to hoće li pripadnika jednog naroda biti više od 50%, a drugog manje od 10%. Ali će rezultati popisa svakako biti važan psihološki moment i podatak kojima će se mahati u pregovorima o statusu BiH – kaže Prgomet. Navodi primer koji pokazuje da je popis itekako važan. Naime, broj popisivača iz nekog naroda određivao se prema njegovu udjelu na popisu iz 1991. Iako je teška situacija za Hrvate u BiH, nade ipak ima. Prgomet smatra da se Hrvati u BiH moraju pozicionirati kao strana koja najsnažnije zagovara euroatlantsku integraciju BiH. Profiliranje Hrvata kao zagovornika zapadnog sustava vrijednosti (sloboda pojedinca i manjina, tržišno gospodarstvo, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, socijalan osjetljivost) dodatno bi pridonijelo jačanju njihova kredibiliteta u traženju rješenja za ostvarenje ustavne ravnopravnosti unutar vlastite države.
– Hrvatska Vlada treba shvatiti da BiH mora biti prioritet hrvatske vanjske politike. Popis stanovništva prilika je da to pokaže – mišljenja je dr. Prgomet. Ističe da ne smije postojati hadezeovska i esdepeovska politika prema BiH. Ona mora biti iznad stranačkih interesa i podjela. Politiku prema BiH i Hrvatima u BiH ne smije opterećivati ideologija, i samo onda ona može biti efikasna.
– To naravno može izazvati prijepore jer su HDZ i SDP najveći politički suparnici i suradnja naših stranaka sama po sebi izaziva različite komentare, ali ta suradnja na ovakvim projektima može imati pozitivan utjecaj na političku scenu u Hrvatskoj jer svjedoči o spremnosti na politički dijalog i govori o zrelosti aktera – kaže Prgomet. Kao dobar primjer ističe zajedničko djelovanje eurozastupnika Stiera i Picule u Bruxellesu.
Demograf dr. Anđelko Akrap upozorava da je drastično pao broj Hrvata od zadnjeg popisa 1991. godine. Naravno da je rat velikim dijelom utjecao na smanjenje udjela Hrvata, ali to nije jedini razlog. Još u bivšoj Jugoslaviji postojao je trend odlazaka Hrvata iz BiH u svoju “pravu” domovinu Hrvatsku.
Pitanje je koliko će se popis u BiH biti realan jer očita je velika politička mobilizacija ne samo Hrvata nego i Bošnjaka i Srba. Akrap upozorava da se ni u jednoj ozbiljnoj državi važne političke odluke ne donose na osnovi popisa stanovništva. S obzirom na tu veliku političku mobilizaciju, može li se dogoditi da se u BiH ove godine pojavi “višak” stanovnika, kao što je to bio slučaj s Hrvatskom 2001.? Na to je pitanje teško odgovoriti, kaže demograf, ali dopušta da je moguće “dupliranje”.
Prema europskim propisima, netko se može smatrati građaninom neke države ako u njoj stalno živi ili ako barem jednom tjedno dolazi u mjesto u kojemu je prijavljen.
Popis u BiH dopušta i malo labavije kriterije pa se kao građani BiH mogu upisati i Hrvati koji žive u Hrvatskoj. Drugim riječima, može se dogoditi da neki hrvatski građani “jednokratno” postanu građani BiH samo za potrebe popisa. Slične akrobacije napravit će i Srbi i Bošnjaci koji ne žive u BiH.
Akrap naglašava da je BiH dugo godina bila demografska rezerva za Hrvatsku, ali da više nije. Sada Hrvatska treba pomoći Hrvatima da se tamo održe. Josipović, Karamarko i Milanović su pokazali ne samo dobru volju nego su poduzeli i neke konkretne korake. To nije dovoljno, ali je početak koji obećava.
>> Što o popisu stanovnika u BiH misle Bošnjaci, Hrvati i Srbi
