“Zidovi, zidovi, nigdje nema vrata, zovite mi, zovite Srđu advokata”, pjesmica je iz 1968. godine kad je Srđa Popović, koji je jučer preminuo u 76. godini u Beogradu, svoju odvjetničku karijeru u obiteljskom uredu usmjerio prema obrani onih koje u vrijeme Jugoslavije nije bilo baš pametno braniti, one koji su se zamjerili Partiji, samo osam godina poslije beogradski odvjetnik postao je lice s naslovnice The Timesa, a prije dvije godine politički magazin Foreign Policy ga je uvrstio među stotinu najvažnijih mislilaca u svijetu.
I odvjetnici bili sumnjivi
Ovih dana sa životne pozornice otišao je niz osoba koje su obilježile epohu i drugu Jugoslaviju, od Jovanke Broz, preko posljednjeg partizanskog narodnog heroja Milutina Baltića do jednog od najpoznatijih novinara toga doba Aleksandra Tijanića. No, Srđa Popović uvijek je bio s druge strane barikade. Kao odvjetnik branio je sve profile politički proganjanih ljudi, a kao javna osoba nerijetko je govorio ono što su se samo najhrabriji usudili misliti. The Times je takvu ocjenu dao još 1976. godine: “Popović je dugo bio žigosan čovjek u Jugoslaviji jer je jedan od hrabrih koji brane progonjene zbog uvjerenja.” Popović je 1990. godine bio vlasnik kontrolnog paketa dionica u beogradskom tjedniku “Vreme”.
Ni tada, ističu u listu, nije se miješao u uređivačku politiku, nego je s novinarima vodio polemike. Teško je i nabrojiti sve one koje je Popović branio u olovnim godinama bivše zemlje jer bilo ih sa svih strana političkog spektra, i onih koji su postali četnički vojvode, kao što je Vojislav Šešelj, ustaške prvake kao što je to bio Andrija Artuković, i one koji su osnivali neovisnu Hrvatsku, Franju Tuđmana i Vladimira Šeksa, a karijeru je završio kao odvjetnik obitelji ubijenoga Zorana Đinđića, ne dočekavši da se rasvijetli politička pozadina atentata, a uzalud je pokretao pitanje odgovornosti tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice.
– Srđa Popović branio me u vrijeme kad su i odvjetnici koji su zastupali političke disidente bili sumnjivi, a ja sam bio optužen gotovo kao državni neprijatelj broj jedan. Branio me jako uspješno jer je presuda pala na Saveznom sudu u Beogradu, no Vrhovni sud Hrvatske stvar je okončao preinačivši kaznu sa 13 na sedam mjeseci zatvora – sjeća se Šeks. Poslije je Popović napadao i politiku Franje Tuđmana i HDZ-a, ali o tome Šeks sad nije htio govoriti jer, kaže, nije prigoda. Anto Nobilo dvaput je bio s Popovićem na suprotnoj strani, bio je tužitelj kad je Popović bio branitelj, u slučaju Andrije Artukovića i Željka Ražnatovića Arkana.
– Zamislite tu hrabrost, kao Srbin je branio ustaškog ministra u vrijeme Jugoslavije i živio u Beogradu. Ali, bio nam je najozbiljniji protivnik, on se jako angažirao da Artukovića zaista i obrani – kaže Nobilo, ističući kako se Popović nimalo nije obazirao na državu ni Partiju, djelujući potpuno neovisno. To je mogao i kao nasljednik uhodane advokatske kancelarije u središtu Beograda. Kao jednog od prvaka borbe za ljudska prava u Jugoslaviji i istaknute osobe jedne epohe sjeća ga se Ivan Zvonimir Čičak.
– Bio je moj dobar prijatelj, branio je svakoga bez obzira o kome je bila riječ, a politički nismo bili istomišljenici, jer Srđa je bio i ostao uvjereni Jugoslaven – kaže Čičak.
Ni Tadića nije štedio
U Hrvatskoj je sličnoga profila bio Slobodan Budak, koji je otišao s mjesta tužitelja u vrijeme Hrvatskog proljeća jer nije htio progoniti proljećare, nakon toga ga se ni u Odvjetničku komoru nisu usudili primiti, a poslije 1991. godine branio je i zastupao one kojima tada nije bilo lako, Srbe u Hrvatskoj. Srđa Popović kritizirao je Slobodana Miloševića dok je još bio na putu da postane balkanski krvnik, prepoznavši velikosrpski nacionalizam, zato je i napustio Srbiju i devedesete proživio u SAD-u. Ni Boris Tadić nije ostao pošteđen, i kod njega je Srđa Popović prepoznao znakove ugađanja desnici rehabilitacijom četnika.
>>Umro odvjetnik Srđa Popović. Branio Šeksa, Tuđmana, Đinđića...
