Dok je politika Hrvatske demokratske zajednice već desetljeće i pol na tapetu tzv. liberalno mislećih hrvatskih intelektualaca, sadašnji čelnik HDZ-a i premijer Ivo Sanader uspio je skupiti velik broj pozitivnih reakcija upravo od umjetnika koje se može ubrojiti u redovite kritičare hrvatske državotvorne politike.
I dok Sanadera ne štede pisci akademici koji su bili Tuđmanovi bliski suradnici, a o Vladimiru Šeksu se pišu i romani s ključem ("Sova" Nenada Ivankovića), u tisku se mogu pročitati ode o proeuropskoj politici predsjednika hrvatske manjinske vlade. O takvim pohvalama bivši premijer i vođa SDP-a Ivica Račan može samo sanjati.
Tako režiser ljevičarskih pogleda Paolo Magelli ovog kolovoza u Feralu tvrdi da je Ivica Račan izgubio vlast zato što je vodio kvazidesničarsku politiku. Neka sad pokuša ispravljati krive Drine, ali njegova vlada nije bila ljevičarska, niti se on na mjestu premijera ponašao kao ljevičar rezolutan je Magelli.
Slično misli i Predrag Matvejević, koji je u izjavi za Večernji list potvrdio da će se aktivirati u ljevičarskoj stranci Račanova bivšeg suradnika Ivice Ninića. Lani je Matvejević bio zahvalan Sanaderu koji mu je kao član PEN-a i Društva hrvatskih književnika izrazio solidarnost kad je osuđen kao klevetnik Mile Pešorde.
Tu je solidarnost pozdravio i predsjednik Hrvatskog društva pisaca Velimir Visković rekavši da se nada da je podršku Matvejeviću Sanader dao iz dubokog uvjerenja, a ne samo zbog inozemne javnosti.
Vrlo lucidno o Sanaderovoj poziciji prije godinu dana za Jutarnji list govorila je Slavenka Drakulić, spisateljica za koju novinari pišu da je devedesetih u Tuđmanovoj Hrvatskoj bila nepoćudna i nepoželjna. Svaka čast Ivi Sanaderu ako nas je Balkan expressom uveo u Cafe Europu. Sanader je nedvojbeno pokazao proeuropsko lice.
Pitanje je samo koliko kontrolira desno krilo svoje stranke i koliko je HDZ u cijelosti proeuropski orijentiran. S obzirom na to tko su njegovi birači, HDZ nije proeuropska stranka. Sanader ima problem jer nudi projekt koji nije projekt ni njegove stranke ni njegovih birača. Ali je to projekt građana Hrvatske. I to mu treba priznati jer je pokazao da nije samo premijer partije nego premijer svih hrvatskih građana misli S. Drakulić.
Ovog ljeta u razgovoru za Večernjakov Obzor pohvalno se o nekim ministrima Sanaderove vlade, a time i o Sanaderovoj vladi izjašnjavao i vješti polemičar, predsjednik hrvatskog PEN-a Zvonko Maković. Doduše, Maković je grmio protiv Sanaderova intimusa i ministra kulture Bože Biškupića, ali je bio pun komplimenata prema Kolini Grabar-Kitarović, Marini Matulović-Dropulić, Petru Čobankoviću, Božidaru Kalmeti.
Režiser i publicist Zvonimir Berković u nezaobilaznom Feralu nedavno je živopisno progovorio o Sanaderovu liku. Još nikada u Hrvatskoj nije bilo političara kojega bih pratio s toliko interesa i strasti kao Sanadera. On je prvi državnik kojega smatram u izvjesnom smislu kolegom. Doktorirao je na Anouilhu, autoru ne samo sjajnih drama nego i nekih veličanstvenih opservacija iz teorije tragedije.
Kad je na izborima pobijedio Račana, nisam u kolumni čestitao pobjedniku, nego poraženom. Smatrao sam da bi za Sanadera bilo mnogo bolje da je izgubio i da se nije popeo na vladarski tron kaže Berković i dodaje da je Sanader mislio kako je vješto izbjegao zamku u koju je upao Hruščov, tj. da održi kongres na kojemu će odrediti postotak svog slaganja, odnosno neslaganja s politikom svog velikog prethodnika i da će neosjetno prevesti hadezeovski vlak s izolacionističkih tračnica na one normalne, europske.
A još jednu opservaciju o Sanaderu iznio je u beogradskom Vremenu nedavno britki i iskusni kritičar hrvatske zbilje Miljenko Jergović.
- Hrvatska je imala sreću što se pojavio taj Ivo Sanader i što je u tri godine dotukao i marginalizirao ekstremnu desnicu i njezine kulturne i medijske eksponente, uključujući i Ivana Aralicu.
A što je još važnije, on je predstavnike nacionalnih manjina, prije svega Srbe, uključio u svoju vlast i potpuno je promijenio paradigmu u odnosu prema Drugome koja je vladala u prethodnih desetak godina. Istina, i Srbija je imala svoju Hrvaticu u vladi, ali znamo kako je ta žena prolazila i što se o njezinom podrijetlu pisalo po beogradskim tabloidima. Recimo, takvo što je u današnjoj Hrvatskoj već nemoguće ponajviše zahvaljujući Sanaderu kaže Jergović koji ipak neumoljivo tvrdi da za HDZ ne može i neće glasovati ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga jer se i dalje zove HDZ.
I kao što je to u emisiji Nove TV, u koju je došla odjevena u časnu sestru (usput govoreći da i Sanader u obitelji ima časne), rekla Vedrana Rudan: Svi odlaze, Sanader ostaje.
