Hoće li 2015. biti bolja? Nakon tog trebalo bi uslijediti i dodatno pitanje "bolja u odnosu na što" jer svijet kao mobilno mjesto u vremenu ne traži potvrdu napretka pojedinca, nego modus opstanka sustava.
Dakle, nikada se i nije radilo o tome da vama bude bolje pa zato ni 2015. neće sama po sebi biti bolja ni od jedne godine prije nje. Uostalom, od 2015. su se još sredinom ove godine ogradili svi oni koje plaćate zato da bi radili na tome da nova godina bude bolja. Međutim, već mjesecima od vlasti, ekonomije, politike, crkve slušamo prognoze u kojima se i dalje roguše riječi poput "recesije, stagnacije, rezova, štednji, odricanja, otpuštanja, manjka novca". Odgovorni su si tako na vrijeme napravili odstupnice i nikada im nećete moći reći da vam nisu rekli. Rekli su vam, itekako su vam rekli i nije mi jasno zašto ih niste poslušali. Zbog svega toga u 2015. ne treba ništa očekivati ako sami ne uzmete tu godinu u svoje ruke i shvatite da će ona biti dobra ili bolja isključivo ako si je vi takvom učinite. Država vas je odavno izdala i izula, sustav vam pije zadnje kapi preostale krvi pa vremena za čekanje više nema.
Broj godine tek je kalendarska, prividna razdjelnica u kontinuitetu nepravdi s kojima ste suočeni i zar vam nije svejedno rade vam li ih u 2014. ili u 2020. Činjenica je tek da vam vrijeme prolazi, da nećete imati kad popravljati stvari i da vam životi protječu u strpljivom i pomalo blesavom odugovlačenju donošenja jedine logične odluke da napokon svojom voljom počnete mijenjati stvarnost. Osim onih koji su u istom grotlu zajedno s vama ne možete računati ni na koga drugog, što je jako dobro budući je to jedini kvalitetan način da postanete svjesni snage kojom raspolažete. Ona se ne krije u vašem glasu na izborima, ona se krije u vašem glasu i vašoj šaci u zraku. Sve ostalo sustav nasilja, pljačke i prijevare ne razumije i, dok se šuti, on otima uvjeren da može i da ima pravo. Možda bi zato za novu godinu od toga da bude bolja bilo puno važnije da bude ponosna i da ljudi, kroz vraćanje vjere u sebe i snagu svoje unikatne vrijednosti, počnu oblikovati stvarnost kakvu žele, a ne da budu samo šutljivo glupa kulisa nametnutoj nam tragediji. Objektivno, daleko smo i dogurali.
Kad pogledate, 2015. i nije mali broj, a ako uzmete u obzir i onih nekoliko desetaka tisuća prije nove ere znači da nam sposobnost preživljavanja i nije toliko zanemariva. Problem je isključivo u tome što smo tu sposobnost tek u rijetkim prilikama odlučili oplemeniti i nadograditi i tada bi se uglavnom čovjek uspijevao izboriti za poziciju u kojoj bi malo došao do daha. Sustav bi se povukao i primirio, učinio bi ustupke i onda kurvinski tiho počeo ples povratka svih nepravdi koje nam je namijenio, a kojih se tek privremeno odlučio odreći. Čovjek bi tada opet šutio, trpio i povlačio se, sve dok ne bi bio stjeran do zida pa bi onda grunuo i sve bi krenulo ispočetka. Opisana igra zove se povijest socijalnih borbi koje nikada nisu i nikada neće biti dovršene zbog dviju suprotstavljenih strana; manijakalno proždrljive manjine i objektivno gladne većine. Povijest koja se danas odvija pred našim očima dio je tog socijalnog kontinuiteta. U vašim planovima za 2015. povijest nije dominantna u svom globalu. Odricanjem od subjektiviteta sveli ste je na minimalna očekivanja od prvog do prvog. Preživite li ga, svaki vam je tada prvi u mjesecu vaša osobna nova godina, novi početak s istim nadama i strahovima i podjednako snažnim razočaranjima. Negdje daleko od vaših očiju, neiskorišteno i prašnjavo leži pravo da vam bude bolje.
Ono nije ni revolucija, ni nasilje, ni utopija, ni idealizam. To je pravo notorna činjenica, a svi oni koji vas uvjeravaju u suprotno dobro su plaćeni da to čine i da vas drže uspavanim, obezvoljenim i omasovljenim. Nekada su to činili pod zastavom ideologije, danas to čine pod zastavom nacije. Sredstvo je sporedno, namjera je ključna; namjera da vas se ušutka. Proštenje koje 25 godina traje u Hrvatskoj nije jedinstveno, nego je dio globalnog procesa u kojem svijet postaje globalno selo. Oduvijek me je plašila ta definicija jer nisam shvaćao zašto svijet ne bi mogao biti globalni grad, zašto mora biti sveden na naselje u kojem se anticivilizacijski odnos pohlepe i trpljenja tako strahotno jasno zrcali u kastinski posloženom odnosu kmetova i gospodara. Termin nije izabran slučajno. Radi se na minimalizaciji svega, budući da samosvijest proizlazi iz svijesti o vlastitoj veličini. Svijet tako postaje globalno selo i, ako vas to veseli, i mi smo ovdje dio tog strahovitog procesa osiromašivanja; duhovnog, materijalnog i socijalnog. Zato kad ovih dana okrenete stranicu na kalendaru, doslovno preokrenite i način razmišljanja, ostavite svoju poniznost i pauperiziranu poslušnost u ovoj staroj godini i njezinu vrlom, novom svijetu, a u 2015. preselite se iz globalnog sela u globalni grad i skučenost vizura koju su vam namijenili zamijenite širokim vidikom optimizma i ponosa koji zaslužujete.
>>'Ajmo crno-beli. Umro je Tuđman Franja. Ćutat ćete 1 minut predsedniku Partizana'
>>Danas jedino ateisti imaju iskren i poštenodnos prema bogu
najveća izlaznost naroda zadnjih godina ni ovo loše vrijeme ne utječe na preživljavanje