Odrasla je na plažama južne Kalifornije, radoznalost i istraživački duh kasnije su je odveli na istočnu obalu, u New York, gdje je i upoznala svog supruga Hrvata-Amerikanca s kojim je više puta posjetila zemlju u kojoj su se rodili njegovi roditelji. Brak ju je na koncu 2014. doveo u Hrvatsku trajno, kako se činilo, međutim bračna idila potrajala je samo do 2017. No rodila se nova ljubav. Amerikanka Mellisa Paul ovaj se put nepovratno zaljubila u Hrvatsku.
Škare nepoznatih propisa
I tu, na komadiću zemaljske kugle s kojim je više nije vezalo ništa osim snažne želje da baš tu živi, počeli su problemi za stranu državljanku. Bila je strankinja u škarama nepoznatih propisa od kojih joj je najteže padao onaj da kao osoba s privremenim boravkom koja obožava putovati ne može iz Hrvatske na dulje od 30 dana. Svi, od lokalnih policijskih službenika do susjeda u Labinu, udružili su se da joj pomognu. Kad se pročulo da će s prvim danom ove godine stranci u Hrvatskoj moći dobiti vizu za tzv. digitalne nomade, bila je to prilika koju je objeručke zgrabila. I postala njezina prva vlasnica u Hrvatskoj.
Otprije nekoliko dana Melissa Paul, koja svojim poslom i spada u digitalne nomade, može normalno nastaviti raditi i uživati u zemlji po svom izboru.
- Tražila sam i dobila nomadsku vizu na 12 mjeseci, to je maksimalno razdoblje, ali može se dobiti i na kraći period. Naravno da sam išla na maksimum, ne volim napuštati svoj dom u Labinu u kojem sam stekla prijatelje i susjede koji su mi praktički kao familija – kazuje istarska Amerikanka.
Ona je inače menadžerica za društvene mreže, urednica bloga za umjetnost i dizajn, te kreatorica brend-priča.
– Već otprilike 15 godina radim kao digitalni poduzetnik, surađujući s klijentima u Meksiku, Velikoj Britaniji i diljem Sjedinjenih Država. Trenutačno imam klijente u Cabo San Lucasu, Meksiku, Philadelphiji i New Yorku, kojima radim strategiju i implementaciju na društvenim mrežama, copywriting web-stranice, biltene i blogove, marketing, te niz drugih posebnih projekata. Za to mi trebaju samo računalo i telefon. Radila sam na plaži u Rapcu, u kampu svojih prijatelja u Tunarici, u brojnim kafićima u Puli i Rovinju... U hotelima diljem Hrvatske, Italije i drugih europskih zemalja napisala sam nebrojene blogove. Kamo god otišla, moj ured ide sa mnom. Naravno, najdraži radni prostor mi je kuća u starom gradu Labinu, posebno dvorišni vrt. Prošlog ljeta provela sam puno vremena ažurirajući poglavlja o Istri i Kvarnerskom zaljevu za Fodorove putničke vodiče u New Yorku. Izazovan posao u skraćenoj turističkoj sezoni, ali sjajan način za posjet hotelima, restoranima i znamenitostima. I sve praktički samo s torbom na ramenu i brzim WiFi-om, kojeg je bilo kamo god sam išla – opisuje život digitalnog nomada naša sugovornica.
Hrvatska je, prema njoj, idealna za takav stil života i uvjerena je da će je mnogi, zahvaljujući nomadskoj vizi, birati u nadolazećem razdoblju.
– U ovo neobično pandemijsko vrijeme mnogi su zaposleni shvatili da mogu raditi od kuće, odnosno s bilo kojeg mjesta, pa zašto ne bi otišli i vidjeli svijet? Zašto ne stvoriti svoj dom u drugoj zemlji na neko vrijeme i ne biti građanin svijeta? Hrvatska je izvrsna opcija za digitalne poduzetnike iz cijelog svijeta! Bez obzira na to ostaju li mjesec ili godinu dana. Hrvatska nudi bogatstvo prirodnih ljepota i kulturu dobrodošlice prema namjernicima, to je dobitna kombinacija – smatra Melissa Paul. Pojašnjava i da je korist za domaćine velike.
– Tzv. radnici na daljinu podižu razinu turizma, odsjedaju puno dulje od običnih turista, od njih koristi osim iznajmljivača imaju restorani, lokalne uslužne djelatnosti , rent-a-car tvrtke itd. Koristi su zasigurno i perspektive koje sa sobom donose digitalni nomadi poput mene.
Jarke boje i kristalno more
Ona sama na prvom mjestu nije mogla odoljeti prirodnim ljepotama. Još, kaže, pamti prvi posjet Hrvatskoj.
– Da, oduševila me priroda. Sve, od jarkih boja do svježeg zraka i kristalno čistog plavog mora. Nikada neću zaboraviti prvo zaustavljanje na benzinskoj pumpi na Jadranskim vratima i pogled na Kvarnerski zaljev koji oduzima dah. Ta ljepota svaki me put iznova zapanji. Kao i široke, otvorene, dobro označene autoceste, čiste ulice i dobri kružni tokovi. Ovdje je čak i kvaliteta svjetlosti bolja! Ali, priznajem, osvojio me i stil života. Vidjela sam da ovdje ljudi rade da bi živjeli, a ne, poput mene nekada, da žive kako bi radili. Velik dio razloga za život u Hrvatskoj svakako su i obitelj, susjedi koji se drže zajedno, druže se i paze jedni druge – kazuje naša sugovornica, kod koje sve do pandemije malo kad nije u gostima bio netko od rodbine i prijatelja iz Amerike. Zna, kaže, da mnogi od njih ne mogu dočekati da se putovanja normaliziraju pa da dođu ponovno. Ni na trenutak nije požalila što u vrijeme korone nije u matičnoj zemlji.
– U Hrvatskoj se osjećam sigurnije, posebno u Istri. U Americi je koronavirus izvan kontrole. To je zastrašujuće i zahvalna sam što mogu ostati ovdje jer vjerujem da su u Hrvatskoj poduzete sve potrebne mjere te da ih se većina građana spremno pridržava – iskrena je Melissa Paul.
Na fotografiji je Trst- Piazza Unita d'Italia! Kakve veze ima Trst s Hrvatskom?