Poznati franjevac, glazbenik i kantautor duhovne glazbe, pisac i profesor psihologije, fra Šimun Šito Ćorić, surađivao je s Arsenom Dedićem i napisao mu in memoriam iz Švicarske, gdje je na službi u Hrvatskoj katoličkoj misiji.
Ovaj oproštaj od legendarnog Arsena posebno je zanimljiv jer je iz pera jednog franjevca. Donosimo ga u cijelosti:
"Osjećam se pomalo i dužan napisati ove retke Arsenu Dediću u čast i tako se upisati iz daljine u „knjigu žalosti“ te iz osobnog iskustva zasvjedočiti o njegovoj humanosti, spremnosti za pomoć, posebnoj duhovnosti i širini također i prema nama iz crkvenih redova.
Pri finom druženju s dr. Josipom Turčinovićem u New Yorku krajem 70-tih prošloga stoljeća, predložio mi je da ne ostanem na snimanju svojih pjesama samo u Americi, nego neka odmah počnem snimati i u domovini. Predloženo, rado učinjeno. Tako sam poslao svoje dvije snimljene pjesme u Kršćansku Sadašnjost za moju prvu singl-ploču u domovini. Turčinović ih je dao „na mišljenje“ Arsenu, on je to blagoslovio, a onda je u izdanju KS-a i Jugotona izišla i, nažalost, odmah i zabranjena ta singlica.
Kad sam se 1983. vratio iz SAD-a došao sam Arsenu s nizom tekstova za planiranu longplay ploču. Rado mi je pomogao izabrati najbolje duhovne i domoljubne brojeve i rekao: „Preporučit ću te najboljima: Stipi i Hegu“. I sljedeće godine pojavila se moja longplejka „Svojoj zvijezdi“ u izdanju Kršćanske sadašnjosti s aranžerima Stipicom Kalođerom i Matom Došenom, s ton-majstorom Hrvojem Hegedušićem i vrsnim instrumentalistima. Tako je, eto preko Arsena, počela moja dugogodišnja suradnja s tim probranim ljudima, kasnije i prijateljima.
Otad me pri povremenim susretima uvijek poticao na pisanje i skladanje. Kad mi je HTV 1992. ponudio glazbeno-poetsku emisiju s mojim tekstovima i skladbama „Sretan Božić“ u udarnom terminu na Badnju večer, pa potom isto tako za Uskrs „Sretan Uskrs“, opet mi je spremno bio pri ruci. Njegovu širinu i duhovnost posebno sam osjetio za vrijeme Domovinskog rata pred uperenim srbočetničkim cijevima, kad je Zoran Mužić režirao za Dječje kazalište Osijek moju lutkarsku predstavu „Spavaj mali Božiću“ , prije toga izvođenu u Zagrebu. Arsen je napisao i priredio glazbu za tu predstavu, a pri tom smo vidjeli koliko cijeni i poznaje duh hrvatskih božićnih i koledarskih pjesama.
Kad sam s prijateljima snimao album „Bože moj, što je jutro“, odnosno pjesmu „Hajdemo veliki, mali i srednji vi“ i zamolio ga da uzmem njegov glasoviti stih „Pa neće tad biti ni rata, a tko je sam, dobit će brata“, prigovorio mi što ga uopće pitam i rekao da mu je to čast. Isto je tako postupio za jednu frazu jednoga svog napjeva kad smo fra Radovan Ćorić i ja snimali album „S Tobom, Bože, da putujem“.
Treba također reći, uz sva nuđenja, nikad mi nije htio uzeti ni groša za svoje usluge, a sam je bio uvijek zahvalan za svaku sitnicu. Kad smo mu nakon njegovih prvih zdravstvenih tegoba poslali „za jačanje krvi“ dobru kapljicu hercegovačke blatine i žilavke Andrija, nije mogao a da me u svom prvom intervju nakon operacije u svezi s time ne spomene i na tome mi zahvali. Istina, znao se preporučivati i u molitve i objašnjavati svoj stil molitve…
Bog blagoslovio sve Tvoje drage, hvala Ti i do viđenja, prijatelju Arsene!"
>> Gibonni: Bio je svjetska klasa, čast je bila učiti od njega
>> Pročitajte što je Arsen Dedić rekao Glasu Koncila 1971. u povodu pjesme 'Majka Marija'
>> Arsen Dedić napisao je neke od najljepših stihova na ovim prostorima
>> Sve što se moglo reći o životu, ljubavi i ljubavnim mukama Arsen je rekao
>> U svom zadnjem intervjuu Arsen mi je rekao: "Molim vas nemojte me povrijediti"
Arsen je bio zaist velik čovijek i umjetnik i neka mu je laka zemljica, hrvatske domovine koju je volio. Pčivaj u miru Arsene.