Tradicija proizvodnje domaćeg kreča nekada je bila unosan posao koji se u svojim osnovama preklapao u svim hrvatskim krajevima. Vapno je imalo vrlo široku primjenu u graditeljstvu. Primjena žbuke kao vezivnog materijala u gradnji jedna je od tekovina rimske civilizacije koju rimski graditelji šire i u našim krajevima što, uz brojne ostatke građevina, potvrđuju i arheološki nalazi s lokaliteta Ščitarjevo kod Zagreba i iz Vinkovaca, gdje su otkriveni ostaci rimskih peći.
Danas, međutim, ova stara tradicijska vještina polako nestaje. U izvjesnoj se mjeri zadržala samo u pojedinim dijelovima Istre (Marčana, Žminj), Dalmacije (kod Zadra, otok Brač), središnje Hrvatske (okolica Križevaca, Ozlja i Samobora) te Slavonije (okolica Nove Kapele i Slavonskog Broda).
Procvat u Rimskom Carstvu
– Tradicija proizvodnje i primjene vapna kao vezivnog materijala seže u prapovijesno razdoblje. Radi se o drevnom umijeću koje se provlači kroz sve stare civilizacije. Koristili su ga Grci i Rimljani, s tim da su ga ovi potonji doveli do savršenstva i razvili njegovu upotrebu – objašnjava etnolog i konzervator Krešimir Mijakovac.
GALERIJA Otvorenje izložbe "Tradicija proizvodnje kreča na području brodske i novogradiške Posavine"
Proizvodnja domaćeg vapna, u Slavoniji poznatog i kao kreča, u prošlosti je bila izuzetno raširena na obroncima Dilj gore sjeverno od Slavonskog Broda i brdskim naseljima istočno od Nove Gradiške. Područja su to bogata vapnenačkim stijenama, o čemu svjedoče i brojni ostaci djelomično u teren ukopanih peći građenih kamenom i opekom. Peći ili krečane u ovom kraju vanjštinom podsjećaju na arhaične nastambe s početka civilizacije i u pravilu ih se koristi višekratno. Paljenje kreča sezonski je posao kojim su se, s obzirom na njegovu fizičku težinu, uglavnom bavili muškarci, dok su im žene pružale pomoć. Kao i u prošlosti, i danas se obavlja u toplijem, prema mogućnosti sušem dijelu godine.
Proizvodnja i prodaja vapna brojnim je obiteljima koje su se u ovom dijelu Slavonije bavile poljoprivrednom proizvodnom predstavljala dobrodošao dodatni izvor prihoda. Međutim, prije četrdesetak godina potražnja je počela opadati, tako da kreč još pale samo trojica krečara u Brodskim Zdencima i jedan u Donjem Slatiniku. Da bi je se spasilo od izumiranja, ovu je vještinu potrebno oživjeti u nove svrhe. Konzervatori imaju ideje kako to učiniti. Prije svega za obnovu kulturne baštine, jer je upravo vapno najčešće graditeljsko vezivno sredstvo u srednjem vijeku i baroku. Također se može koristiti za dezinfekciju bunara ili špricanje voćaka, jer je zdravije nego industrijsko vapno, a postoji i mogućnost revitalizacije ove baštine kroz turizam.
– Postoje perspektive za održavanje, naravno, u nekom novom životu, u novom obliku u odnosu na ono što je to nekada bilo. Takvih primjera imamo u brodskom i novogradiškom kraju, na području općina Podcrkavlje i Nova Kapela. Imamo ih i u primorskim županijama, u Istri i u Dalmaciji, doduše samo u tragovima. I kod Karlovca imamo jednog proizvođača koji se bavi proizvodnjom vapna na tradicionalan način – kaže Mijakovac.
POVEZANI ČLANCI:
Podizanje svijesti
Posljednjih se godina ulažu znatniji napori na podizanju svijesti o važnosti očuvanja znanja i vještina vezanih uz vapnarsku tradiciju. Prilog je ovim nastojanjima i izložba slavonskobrodskog Konzervatorskog odjela otvorena u Muzeju brodskog Posavlja. Cilj izložbe je prikazati povijesni razvoj i upoznati širu javnost s osobitostima ove specifične i nekoć raširene tradicijske proizvodne aktivnosti.
Zahvaljujući svojem etnološkom i kulturno-povijesnom značaju, kao vrijedno, kroz višestoljetnu tradiciju oblikovano i kroz brojne generacije prenošeno umijeće i skup znanja hrvatskog naroda, izrada kreča na tradicionalan način uvrštena je 2016. među dvjestotinjak zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara upisanih u Registar kulturnih dobara RH. To podrazumijeva cijeli postupak od vađenja vapnenog kamena iz zemlje do njegovog pečenja, gašenja i korištenja kao dio vapnenog morta.
– Materijalna baština poput tradicijskih kuća također nestaje, jer malo se tko odlučuje obnavljati te kuće na tradicijski način. Stoga barem tradicijski način graditeljstva kao nematerijalnu baštinu trebamo sačuvati od nestajanja i zaborava – istaknula je Željka Perković, pročelnica Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu.
