– Možete li mi pomoći da se odselim u Zagreb – bilo je, vjerojatno ipak retoričko, pitanje beogradske novinarke kad se preksinoć pročulo da Toma Nikolić, lider Srpske napredne stranke i bivši radikal Vojislava Šešelja, vodi i da ga Tadić više ne može stići. Ali dan poslije izbora na beogradskim su se ulicama mogla vidjeti i vedrija lica. Umirovljenica Despina Isidorović, kao i svaki dan, na zidiću uz rub tržnice prodaje jaja i salatu.
– Bogu hvala – kaže na pitanje što misli o izborima. Nada se boljem životu jer živi od 12.000 dinara, s oko 100 eura mirovine koju je naslijedila po mužu, a dva sina, snaha i dva unuka – nemaju posla. I druga prodavačica koja mirovinu od 27 tisuća dinara upotpunjuje prodajom čarapa i majica na zidiću Milosava Luković glasovala je za Nikolića, iako za Tadića ima samo lijepe riječi, kaže da je mudar i dobar čovjek, da je sredio vanjsku politiku, ali, ističe, Srbiji trebaju promjene.
Ni taksisti ne znaju
Dva lica Srbije mogla su se vidjeti u dva stožera najjačih stranaka nakon rezultata. Ispred sjedišta Tadićeve stranke bilo se okupilo mnoštvo stranih i srbijanskih novinara, reflektori su cijelo vrijeme osvjetljavali ulicu, fotoreporteri su snimali svakog pridošlog člana DS-a ili pobornika, od Vuka Jeremića do Voje Brajovića, nekad i u nas poznatog glumca. Pokraj zgrade DS-a stajao je stariji muškarac, nosio je plakat Borisa Tadića i – plakao...
Dok je već izdaleka jasno gdje stoluje DS, jer kamera i reportažnih kola nije nedostajalo, naprednjake je malo teže naći, ne znaju ni taksisti za njih, smješteni su u Novom Beogradu, u Ulici Palmira Togliattija, u polunapuštenoj zgradi u kojoj je nekad bio, kažu mi, Mercator. Dok Tadića osiguravaju dotjerani agenti sa slušalicama u uhu, u Nikolićevu sjedištu vrvi od golemih čuvara koji nalikuju na borce s kojima se tuče Mirko Filipović. Proslava je već bila u jeku, na sve strane puno malih čašica iz kojih se ne piju sokovi nego rakija, bilo je tu i rakije iz Nikolićeva kraja, iz Bajčetine, koju je sam pekao. Svog rodnog kraja novi srbijanski predsjednik sjetio se i odgovarajući na pitanje Večernjeg lista o odnosima s Hrvatskom u uzavreloj atmosferi u sjedištu stranke.
– Rođen sam u Šumadiji i meni i mojoj porodici Hrvatska nikada nije nanijela zlo. Nisam genetski predodređen da mrzim Hrvatsku – rekao je Nikolić i dodao kako Hrvatska i Srbija trebaju živjeti u trajnom miru.
Nakon pobjede Tome Nikolića situacija oko formiranja nove vlade dobiva druge obrise. Ponajprije valja znati da predsjednik države u Srbiji ima vrlo slične ovlasti kao hrvatski predsjednik, što znači da je izvršna vlast u rukama vlade. Međutim, predsjednik imenuje mandatara vlade, a Nikolić bi mogao, kako je to već najavio, dati mandat Jorgovanki Tabaković, pripadnici njegove stranke. Sve su oči sad uprte u ministra policije Ivicu Dačića, lidera Socijalističke stranke, nekad stranke Slobodana Miloševića, koji sa svoja 44 mjesta od ukupno 250 u srbijanskoj skupštini zapravo određuje tko će imati većinu.
Neće kohabitaciju
Dačić je prvo najavio da ostaje u koaliciji s Tadićem, dogovorenoj nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, kad je izabran i parlament, no dan nakon izbora kaže kako je situacija sad drugačija jer predsjednik određuje mandatara. K svemu, razočarani je Boris Tadić rekao da neće biti premijer i da ne želi vladati u kohabitaciji, jer je imao loše iskustvo kad je on bio predsjednik države, a premijer je bio Vojislav Koštunica. Sad je, dakle, moguće da Dačić prijeđe u drugi tabor. Ako Vladu ipak sastave Tadićev DS i Dačićev SPS, Nikolić ipak neće moći stvarno vladati.
Tako je, nema više Dramske Akademije da nam kravataši a la \"naš\" Pupovac prodaju istu ideološku izmaglicu na kojoj doktorirao vojvoda Toma Grobar, ali onako uvijeno, baby face stilom. Ovako bar nema igre skrivača i svi znaju da je s druge strane istinska \"sirovina\" koja nema ni škole niti obzirnosti. Jest da će sada najteže u duši biti Vesni Pusić i predsjedniku Josipoviću, što više neće biti onih kalemegdanskih žurki gdje bi se opuštali u lažnoj buddy buddy atmosferi s Tadićem, ali možda ih čovjek pozove u Šumadiju pa trgnu jednu ljutu na njegovom domaćinskom pragu. Uostalom, sve u rok službe!