Prekvalifikacije nose nova radna mjesta: Za posao ponovno u klupe

teško se prekvalificirat kad si VSS, ne preostaje ti ništa osim da upišeš još jedan fakultet

Da a što kada vam ne dozvoljavaju kvalifikaciju budući da imate VSS? žalosno je da vas ne žele zaposliti jer ste zamislite prekvalificirani...

Pretpostavljam da ovaj članak spada u kategoriju \"Članak pod pokroviteljstvom Hrvatskog zavoda za evidenciju nezaposlenih\". Iz vlastitog iskustva znam da se ovakve \"akcije\" organiziraju pomodarski, bez stvarnih istraživanja... Ma, zapravo, nikad mi nije bilo jasno kojim se to kriterijima taj zavod bavi prilikom planiranja tih nazovi mjera. Nikad, ali apsolutno nikad mi nije bilo ponuđeno to \"savjetovanje\". Nikad, apsolutno nikad mi zavod nije financirao ili sufinancirao učenje stranog jezika, doškolovanje, stjecanje dodatnih znanja, kako bih \"povećao konkurentnost na tržištu rada\"... Sve sam financirao isključivo svojim vlastitim sredstvima. Kad vidim imena tih nazovi stručnjaka, tipa Pozaićke, dobijam ospice i neodoljiv nagon za povraćanje. I, još jedno pitanje: kako se to \"doškolovati\" ako si stručniji od predavača na tim kursevima?

Možda bi bilo dobro ispitati koliko se službenika zaposlenih u općinskim, gradskim, županijskim i državnim ustanovama, pa i u javnim ustanovama i državnim firmama, dodatno školuje na račun lokalnog i državnog proračuna.. Koji su to kadrovi i ima li takvih na Zavodu za zapošljavanje? I dali su uopće potrebni toliki? Školovani. Prebukirani i neučinkoviti. A rastrošni. Dobro, malo sam pretjerao zaključcima.

Ono sto jos nikad nisam procitao u hrvatskoj tiskovini da zaposleni u drzavama EU skoro 40 % njih su zaposleni u zanatima koje nisu izucili, a novu zaposlenost stekli su preko prekvalifikacija.Obicno nakon zavrsene srednje skole ako se uspije dobitii mjesto u nekom zanatu,obicno ne u onome koji bi ga zanimao,vec silom prilika ono sto se nudi na trzistu. Poslije kada se vec ima zavrseni zanat onda ili povecati kvalifikaciju ili slijedeci korak je uzeti neki srodni drugi zanat i steci duplu kvalifikaciju. Tako korak po korak osigurati vlastiti napredak a i financijski uspjeh.

Suprug moje sestrične je Šveđanin, živi u Švedskoj. Nakon što je završio srednju strukovnu školu, nije se mogao zaposliti u roku godine dana. Njihov Biro za zapošljavanje mu je tada ponudio izbor između različitih mogućnosti preškolovanja i doškolovanja. On se odlučio za otvaranje trgovine telekomunikacijskom opremom. Na teret švedske države, godinu dana je išao na specijalizirane tečajeve koji su mu trebali omogućiti uspješno poslovanje, a dobio je i osnovno znanje iz informatike, jer o informatici prije toga nije imao nikakvog pojma. Osim toga, švedska država mu je osigurala početni kapital i poslovni prostor, te početne poslovne kontakte. Budući nije dobar poduzetnik, taj posao je propao nakon nešto manje od dvije godine. Nakon što mu je firma propala, prijavio se za posao kompjutorskog programera u Ericssonu, navodeći kao jednu od svojih glavnih referenci to da je bio \"direktor informatičko-telekomunikacijske tvrtke\". Primljen je na posao. Sad radi kao voditelj odjela za izradu softvera namijenjenog upravljanju prometnim sustavima. Centrala Ericssona ga nikad nije poslala da kontaktira s lumenima kakvi se zapošljavaju u Ericssonu Nikola Tesla. Što mislite, zašto? Kad mi je prvi put spomenuo tu svoju priču, a razgovarali smo o problemima zapošljavanja u Hrvatskoj, rekao sam mu da bi se on, sa svojim znanjem, stručnošću, kvalifikacijama, i sposobnostima, u Ericssonu Nikola Tesla mogao u najboljem slučaju, možda zaposliti kao portir. Iz iskustava još nekih mojih EU prijatelja i poznanika, čuo sam slična iskustva. Svi oni su, nakon razgovora sa svojim savjetnicima za posao, vrlo brzo upućivani na različita doškolovanja i preškolovanja kako bi što kraće bili nezaposleni. Nitko od njih nije morao proživljavati ono što proživljava velika većina naših nezaposlenih. Njihovi Biroi za zapošljavanje zaista pomažu, ili bar nastoje pomoći. Njihove mjere za zapošljavanje služe zapošljavanju što većeg broja ljudi, u skladu s njihovim individualnim mogućnostima i sposobnostima, a ne udovoljavanju forme, kako je to kod nas.

@@@@ POTICAJNO Školovanje da, ali.....U posljednje dvije godine dodatno se školovalo 7590 osoba na trošak države; 98% njih završilo je edukaciju, 40% se zaposlilo ................................................................................................................................................ U poslijednje dvije godine 2008/2010 zaposlilo se od doškolovanih cca 3050 a samo u listopadudu 2010 je bez posla ostalo 10500 osoba po službenim podatcima. Školovanje i dokvalifikacija ili neko drugo usavršavanje nisu garancija zapošljavanja nego NOVA RADNA MJESTA. Šta se vrijedi hvalti kad se zaposli 500 djelatnika kad se u toj istoj godini skrasi na burzi njih 10 000. I oćemu mi pričamo? O vlastitom radnom mijestu i njegovom zadržavanju zbog uspjeha? A šta je sa ukupnom državnom strukturom zaposlenih i njihovom produktivnošču na razini zaposlenih i onih koji su ostali bez posla?