Rano ujutro krenula sam na predavanje kada je grupa žena istrčala iz ženskog doma. Pitala sam što se dogodilo, a jedna od njih mi je kazala da ih policija evakuira jer su talibani stigli u Kabul te da će tući žene koje ne nose burku, napisala je za Guardian neimenovana studentica opisujući što se sve dogodilo u nedjelju ujutro.
Studentica je dodala kako su sve žene htjele kući, no nisu mogle koristiti javni prijevoz. Vozači ih nisu htjeli pustiti i preuzeti odgovornost za prijevoz žene. Djevojke koje su se nalazile u studentskom domu bile su uplašene i zbunjene te nisu znale kamo trebaju otići.
Navodi kako su ih muškarci, koji su se našli u blizini, ismijavali.
– Idi i obuci svoju burku – rekao je jedan.
– Ovo su vam posljednji dani na ulici – dodao je drugi.
– Oženit ću vas četiri u jednom danu – poručio je treći.
Piše kako je njena sestra satima trčala po gradu kako bi se vratila kući nakon što su se zatvorili vladini uredi.
– Napustila sam radni stol suznih očiju i oprostila se od kolega. Znala sam da mi je to zadnji dan na poslu – rekla je.
Autorica teksta piše kako je u studenome trebala diplomirati na Američkom sveučilištu u Afganistanu i Sveučilištu u Kabulu, no umjesto toga sa sestrom je sakrila osobne iskaznice, diplome i certifikate čim je stigla kući.
– Bilo je to poražavajuće. Zašto bismo trebale skrivati stvari s kojima bismo se trebali ponositi? Kao žena osjećam se kao žrtva ovog političkog rata koji su započeli muškarci. Osjećam da se više ne mogu glasno smijati, slušati najdraže pjesme, sastati s prijateljima u omiljenom kafiću, nositi svoju omiljenu žutu haljinu ili ružičasti ruž. I više ne mogu ići na posao ili završiti fakultet na kojem sam se godinama trudila – napisala je.
Voljela je uljepšavati nokte, no vraćajući se kući prošla je pokraj kozmetičkog salona u koji je odlazila na manikuru te je vidjela kako je izlog, na kojem su se nalazile fotografije prekrasnih djevojaka, bio prebojen.
– Sve što sam mogla vidjeti oko sebe bila su uplašena lica žena i ružna lica muškaraca koji mrze žene, koji ne žele da se žene obrazuju, rade i budu slobodne. Najviše su me pogodili oni koji su izgledali sretno ismijavajući žene. Umjesto da stanu na našu stanu, stali su uz talibane i dali im još veću moć. Afganistanske žene žrtvovale su mnogo za ovo malo slobode što su imale. Kao siroče tkala sam tepihe samo kako bih se obrazovala. Suočavala sam se s mnogo financijskih izazova, no imala sam puno planova za svoju budućnost. Nisam očekivala da će sve ovako završiti. Sada izgleda kao da moram spaliti sve što sam postigla u 24 godine svog života. Posjedovati bilo kakvu osobnu iskaznicu ili nagradu s Američkog sveučilišta sada je rizično. Čak i da ih zadržim, ne bih ih mogla koristiti. U Afganistanu nema posla za nas – napisala je.
Kada su provincije počele padati u ruke talibana, ona i sestra nisu mogle spavati noćima te se prisjećala priča o tome kako su se talibani odnosili prema ženama.
– Nisam očekivala da će nam opet biti oduzeta osnovna prava i da ćemo se vratiti 20 godina u prošlost. Da bismo nakon 20 godina borbe za svoja prava i slobodu trebale loviti burke i skrivati svoj identitet. Kada sam čula da su talibani stigli do Kabula, osjećala sam se kao da ću biti rob. Mogu se igrati mojim životom kako god žele – dodala je.
Pa o tome govorimo! Ako se ne boriš za svoju domovinu,obitelj ,prijatelje onda što da te žalimo?Pa nisam.ja u rat 90.ih otiso za Tuđmana i HDZ nego zato jer su srbo talibani napali moj grad,moju zemlju,prijetili mojoj obitelji...to je to.Ako nema motiva,volje i srca...adio!