Da nam je nekada netko prije trideset, pa i dvadeset godina rekao kako će nam biti potrebni EU projekti i edukacija u školama o štetnosti šećera ili nužnosti kretanja, vjerojatno bismo se iščuđavali. No, došlo je, nažalost, i to doba. Djeca piju energetska pića koja, osim što su krcata šećerom, sadrže visoke doze kofeina i drugih njima štetnih sastojaka pa si već s nekoliko gutljaja mogu ugroziti zdravlje, a u ekstremnim slučajevima i život. Djeca možda nisu svjesna opasnosti, no jesu li roditelji dovoljno educirani da ih usmjere i upozore? Ili ni sami ne vide ništa loše u tome, sve dok se određeni napitak, čemu smo nedavno svjedočili, ne zabrani na našem tržištu. Centar za edukaciju i informiranje potrošača započeo je u listopadu edukacije za djecu i nastavnike u osnovnim školama u Osječko-baranjskoj županiji o štetnom djelovanju šećera i umjetnih bojila na zdravlje. Prekomjerna konzumacija šećera postala je, nažalost, svakodnevica i za djecu i odrasle u Europi, ali i diljem svijeta. Djecu je nužno odmalena, ističu u CEIP-u, osvijestiti o riziku koji se krije u većini proizvoda na policama naših trgovačkih lanaca, posebice onih koji su upravo namijenjeni djeci.
Osim što se pretjerana konzumacija šećera dovodi u vezu s nizom bolesti, njezina je izravna posljedica i debljina. A i ona se, opet, povezuje s bolestima. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je lani rezultate petog kruga istraživanja Europske inicijative za praćenje debljine u djece. Po tome, Hrvatska bilježi visok udio djece s prekomjernom tjelesnom masom te poražavajuće rezultate u prehrambenim navikama djece. Primjerice, čak 35 posto mališana u Hrvatskoj u dobi od 8 do 8,9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Nadalje, u Hrvatskoj svako treće dijete svakodnevno konzumira voće, a povrće svakodnevno konzumira tek svako peto dijete.
Hrvatska je s Litvom i Gruzijom na samom začelju po dnevnoj konzumaciji svježeg voća te među posljednjih pet zemalja po konzumaciji svježeg povrća. Pogledamo li rezultate o tjelesnoj aktivnosti, zanimljivo je i kako 51 posto djece dolazi u školu pješice ili nekim drugim aktivnim prijevozom, primjerice biciklom i romobilom. Ostale na nastavu voze roditelji ili stižu javnim prijevozom. Sve su to znakovi za uzbunu, a valja imati na umu kako je riječ o podacima prikupljanima do 2019., što znači da nije uračunat utjecaj pandemije koronavirusa pa bi podaci lako mogli biti još porazniji. Napomenimo i kako stručnjaci upozoravaju da nedostatak tjelesne aktivnosti kod djece utječe i na razvoj njihova mozga.
VIDEO Plenković o obrocima u školi: Kaže meni draga curica na Interliberu 'hvala na ručku'
Poduplajte vjeronauk i uvedite neki domoljubni predmet.