Nakon izborne pobjede, Rodrigo je u svom stilu izveo predstavu za narod otišavši na grob svojih roditelja, gdje je zaplakao i poručio im da ih neće iznevjeriti, no istodobno je pokazao i dozu političke mudrosti ispričavši se za uvrede i neprimjerene šale tijekom kampanje, a najavio je i da će osobno otići u Vatikan i ispričati se papi Franji što ga je svojedobno nazvao pogrdnim imenom.
Novi predsjednik Filipina po retorici je žešći i od kontroverznog američkog industrijalca i republikanskog kandidata
Do prije nekoliko dana rijetko je tko izvan Filipina čuo za Rodriga Dutertea, kontroverznog bivšeg gradonačelnika Davaa, a sada novog predsjednika države. Nakon izbora, za njega je čuo cijeli svijet, a zapadni mediji već su ga tijekom kampanje nazvali filipinskim Donaldom Trumpom, prije svega zbog oštrog jezika i, najblaže rečeno, nepristojnih izjava i uvreda tijekom predizborne kampanje. No, pogledamo li detaljnije biografiju novoga filipinskog predsjednika možemo bez ikakve dvojbe reći da je Trump za Dutertea mala beba.
Objava rata kriminalcima
Filipini su izrazito katolička zemlja u kojoj se više od 80 posto stanovništva deklarira vjernicima i bilo je teško očekivati da će većina od pedeset milijuna birača na predsjedničkim izborima izabrati kandidata koji je na predizbornim skupovima vrijeđao Svetog Oca i zbijao šale o silovanju australske misionarke. No, dogodilo se upravo to. Umorni od kriminala, droge, ubojstava, nasilja i prije svega korupcijom umreženog društva i načina funkcioniranja vladajućih struktura, Filipinci su odlučili podržati Rodriga Digong Dutertea, čovjeka koji je papu Franju nazvao “kurvinim sinom” jer je, kako kaže, tijekom posjeta Filipinima zbog njega bio paraliziran promet u Manili, što ga je užasno razljutilo. Osim toga izazvao je zgražanje i bijes javnosti kada nije osudio silovanje australske misionarke u jednom filipinskom zatvoru, već je, tada još kao čelni čovjek Davaa, izjavio kako je misionarka jako lijepa te da su zatvorenici pri tom činu trebali dati prednost njemu kao gradonačelniku. Takve izjave sedamdesetjednogodišnjeg Dutertea bile su kap koja je prelila čašu tamošnjim biskupima pa su biračima poslali jasnu poruku objavivši da građani “ne bi trebali glasati za kandidate čije pozicije nisu samo politički opasne nego i moralno neodgovorne”. Iako ni jedno ime nije navedeno u tom apelu, svim Filipincima bilo je jasno protiv koga je apel upućen. Ipak, izgleda da je kod Filipinaca prevladao bijes protiv korumpiranih struktura pa su Duterteove izjave o borbi protiv kriminala nadvladale uvrede, psovke i vrijeđanje koje je dolazilo s političke govornice. Najave o obračunu sa svim oblicima kriminala, a posebno s onima koji se bave proizvodnjom i preprodajom droge, uzete su mu kao pozitivna osobina.
– Ako me izaberete za predsjednika, objavit ću krvavi rat kriminalcima. A vama, pripadnici bandi, narkodileri i nasilnici, poručujem da ću vas sve pobiti! Za vas neću imati milosti ni vremena. Dragi moji Filipinci, kada je o kriminalcima i postupanju s njima riječ, zaboravite na zakone o ljudskim pravima, to za njih ne vrijedi! – poručio je Duterte na jednom od predizbornih skupova i dobio povjerenje birača. No, takve radikalne izjave bivšega gradonačelnika Davaa zapravo ne trebaju čuditi nikoga tko poznaje filipinske prilike, a pogotovo njegov rad kao gradonačelnika.
Još prije povezivalo ga se s eskadronima smrti od čijih je djelovanja osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća više od tisuću ljudi izgubilo život. Davao je tih godina bio jedan od gradova za koje se govorilo da u njima ne vladaju zakoni Filipina, da ga vode kriminalne bande te da za njega nema spasa. A onda su građani na izborima za gradonačelnika izabrali Dutertea. Već spomenutim metodama Davao se pretvorio u jedan od najsigurnijih filipinskih gradova i mjesto ugodno za život. Baš kao i u nekim nama poznatijim slučajevima, građani su unatoč činjenici da metode kojima se koristi i stvari koje radi nisu baš po zakonu, ipak radi i rezultati se vide, pa je Duterte biran na mjesto gradonačelnika od 1988. do 1998. godine. S obzirom na to da se po tadašnjem zakonu nije mogao ponovo kandidirati, izabran je na izborima za kongresnika, da bi se 2001. ponovo vratio na čelnu poziciju Davaa te je biran na gradonačelničku funkciju i 2004. i 2007. godine. Tri godine kasnije, tu je funkciju na izborima osvojila njegova kći Sara Duterte-Carpio, a on je postao zamjenik gradonačelnice.
Gledajući Rodrigovu biografiju, moglo bi se reći da je od rane mladosti bio predodređen za bavljenje politikom i aktivno sudjelovanje u društvenom životu svoje zemlje. Punim imenom Rodrigo Roa (majčino prezime) Duterte, rođen je 28. ožujka 1945. godine u Maasinu, a s roditeljima se kao šestogodišnjak 1951. godine doselio u Davao.
Otac Vicente, pravnik po struci, bio je guverner grada Davaa, a majka Soledad profesorica u školi, koja je zahvaljujući suprugovoj političkoj karijeri vrlo brzo iskoristila mogućnost aktivnog sudjelovanja u rješavanju socijalnih, obrazovnih i ostalih problema koji su mučili lokalno stanovništvo.
Razumiju zakon jačega
Posebno je bila angažirana oko pomoći najsiromašnijima i brizi da steknu barem osnovno obrazovanje. Rodrigo je od nje pokupio upravo tu crtu bliskosti s običnim ljudima, a baš poput oca odlučio se za karijeru pravnika, točnije državnog odvjetnika, i to nemilosrdnog prema kršiteljima zakona, koju je potkraj osamdesetih zamijenio političkim angažiranjem. Iako je bio svjestan da će njegovo ponašanje i političko djelovanje brzo naići na otpor dežurnih branitelja ljudskih prava, Duterte je znao da kriminalci razumiju samo jedan jezik i zakon – zakon jačega. Davao je pod njegovim vodstvom donio brojne zakone koji uključuju zabranu točenja alkohola tijekom noćnih sati, uveo je ograničenje brzine kretanja motornih vozila u naseljenim područjima, višestruko je povećao broj medicinskih i policijskih vozila i osoblja, uveo je videonadzor na gotovo svim važnijim prometnicama i u trgovačkim centrima, a Davao je kao grad najviše pomogao žrtvama tajfuna i ostalih elementarnih nepogoda u drugim dijelovima Filipina.
Upravo zbog toga, kao i zbog obračuna s kriminalcima, građani njegova grada dali su mu neograničeno povjerenje. Rezultati koje je postigao očigledno su se prenijeli i na ostale dijelove zemlje jer je gotovo 40 posto građana glasalo za njega kao novog predsjednika Filipina. A kakvo je raspoloženje bilo na izborima, dovoljno govori podatak da je na sam dan izbora poginulo najmanje deset osoba, diljem Filipina napadana su glasačka mjesta, a prijavljena je i krađa uređaja za prebrojavanje glasova.
>Budući predsjednik Filipina: Zaljev Manila postat će crven od tijela
