Kalupi u koje se u potocima nalik lavi slijeva otopljeno željezo, otvoreni plameni jezici koji sukljaju u zrak, radnici koji lopatama ubacuju ugljen u veliku peć, crni dim iznad visokog dimnjaka... Prizori su to nalik scenama iz željezara otprije stotinjak godina pa je nakon obilaska pogona Ferro-Preisa u Čakovcu teško povjerovati da je riječ o konkurentnoj tvrtki koja izvozi 95 posto proizvoda i iz godine u godinu povećava dobit. Ljevaonica sivog lijeva sa zastarjelom tehnologijom lani je imala 17 milijuna eura prometa, poslovala je s milijun eura profita, a ove godine očekuje rast od 20 posto!
>> Ulažu 20 milijuna kuna i radnicima dižu plaće
Izazov sisačke željezare
– Ne znam ni jednu tvornicu u Europi koja radi s ovom veličinom koksnih peći, a da je profitabilna. Prilagodili smo smjenski rad optimalnom načinu rada dviju koksnih peći za taljenje, a važno je i to da je cijena rada u Hrvatskoj manja nego kod konkurencije u Europi. U tvrtki imamo vrlo malo administracije pa je omjer između bijelih i plavih ovratnika mali. Na razbacujemo se novcem kupujući skupe automobile i slične statusne simbole – nabraja direktor Paško Vela, diplomirani inženjer strojarstva i brodogradnje.
Zagrebački student u SAD-u je završio MBA poslijediplomski studij. Počeo je u brodogradilištu Split, u SAD-u je proveo devet godina, a vratio se na mjesto člana uprave AD Plastika iz Splita. Potom je bio predsjednik uprave CMC-a Sisak, a trenutačno je direktor Ferro-Preisa, tvrtke sa 180 zaposlenih i još toliko kooperanata koji proizvode kućišta elektromotora, pumpe i razne metalne dijelove, te još dvije tvrtke unutar austrijske grupacije Preis.
– Ferro-Preis je imao znatan gubitak pa se od mene očekivalo da napravim preokret u poslovanju. Radna kultura i discipliniranost Međimuraca bitno su doprinijele konstruktivnom prihvaćanju promjena. Iskustvo u 12 tvrtki u kojima sam radio prije dolaska u Čakovec, a posebno u kompanijama koje su bile u financijskim poteškoćama, pomoglo mi u prepoznavanju problema. Ključne su liderske osobine koje motiviraju ljude, što se dijelom može naučiti, a dijelom je stvar karaktera lidera. Važno je uvijek biti iskren, u dobru i u zlu, i time graditi povjerenje unutar tima, treba biti čvrst u odlukama, naročito teškima, i pravedan prema svima. Važno je da ljudi imaju osjećaj da se mogu osloniti na svog vođu. U proizvodnoj tvrtki idealno je da menadžer ima tehnološka i financijska znanja. Meni samom puno je pomoglo razumijevanje načina funkcioniranja ljudi u organizacijama još iz vremena dok sam u Americi radio kao konzultant – kaže Vela.
Kad se osvrne unatrag, otkriva da mu je najizazovniji ipak bio dio karijere u sisačkoj željezari.
– Tamo sam bio lider i sudionik svih aktivnosti restrukturiranja socijalističkog mastodonta koji je trebalo preobratiti u profitabilnu tvrtku. Posebno su bili zanimljivi odnosi sa sindikatima te lokalnom i državnom politikom. Ponosan sam na strateško restrukturiranje tvrtke u vrijeme najveće krize u branši i na gradnju potpuno nove čeličane vrijedne 70 milijuna dolara. Zbog toga mi se čini da je svaki drugi problem s kojim se suočavam u svom poslu jednostavan i lako rješiv – ističe.
Dva mjeseca čeka Zmajlovića
Za 2013. prognozira da će biti problema na europskom tržištu zbog blage recesije u Njemačkoj, no zato su na vrijeme otvorili rusko tržište.
– U biznisu, kao i u životu, ništa nije stalno. Tko zna što nas čeka iza sljedećeg ugla. Što se tiče Hrvatske, mislim da još nismo dosegli dno. Na žalost, uvjeti poslovanja nisu sjajni. Investitori nas zaobilaze iz poznatih razloga, a vlasti ništa bitno ne mijenjaju da bismo postali atraktivniji. Porezi su previsoki, od PDV-a, poreza na plaće i poreza na dobit, koji su među najvišima na svijetu. Veliki sam zagovornik kontrolirane devalvacije. Da je kuna slabija, imali bismo više investicija i ne bismo imali ovoliko nezaposlenih. Preporučujem Vladi da donese šokantno radikalne mjere za privlačenje investicija. Na primjer, generalno smanjenje poreza na dobit na minimum, recimo pet posto. To bi odjeknulo u svjetskim poslovnim krugovima i odmah privuklo ulagače. Novi zakon za poticanje investicija je dobar, ali nedovoljno dobar u usporedbi s okruženjem. Konkurentne zemlje imaju bolje uvjete – upozorava Vela.
Važno je, dodaje, biti marketinški proaktivan. Posjeti predsjednika države drugim predsjednicima “samo su šminka, niš’ koristi”. Smeta mu prevelika državna administracija. Već dva mjeseca neuspješno pokušava dogovoriti sastanak s ministrom zaštite okoliša Mihaelom Zmajlovićem.
– Ovom državom vladaju referenti u birokraciji kojih se uopće ne tiču posljedice njihovih poteza. Ne treba se onda čuditi što nas investitori zaobilaze. U Americi je administracija, naročito lokalna, ljubazna, brza, fleksibilna i precizna. Stalno imate osjećaj da vam netko pomaže. Na usluzi su poduzećima i to se osjeti u svakom kontaktu i s najnižim referentom. Svi znaju da oni žive od poreza koji plaćaju ta poduzeća, da njihovi prijatelji i rodbina zarađuju za život u tim poduzećima. Takav pristup treba postići i u Hrvatskoj – zaključuje.
