Živim ovdje od 1957., kada je u selu bilo 50 kuća s više stotina
stanovnika, a imali smo i kovača. No, selo nestaje jer se teško živi od
650 kuna mirovine, poljoprivreda ne donosi prihode, a sve nam je
daleko.
Do trgovine imamo oko 10 kilometara – nostalgično priča 75-godišnji
Svetislav Đurđević iz sela Paka na jugoistoku Požeštine, dok jutarnja
magla za našega susreta samo pojačava dojam da se trajno nadvila nad
taj kraj, brdsko područje koje praktički odumire jer raseljavanje traje
od II. svjetskog rata, a posebno je izraženo zadnjih deseteljeća.
Sve nam je daleko
– Selo je 1994. imalo 105 stanovnika, a sada ima 33. Od 1974. do 1994.
godine nije rođeno ni jedno dijete! Kada sam ja bio dijete, godišnje ih
se kod nas rađalo 10-12, a unazad deset godina nije bilo ni jednog
rođenja – ističe 43-godišnji stočar Drago Puklavac, predsjednik Mjesnog
odbora, koji uzgaja krave, ali teško od toga preživljava.
Tvrdi da su se ljudi odselili zbog posla u 20-ak kilometara udaljeni
Sl. Brod jer u Paki nije bilo ceste, a ni prometne veze. – Kada sam se
ja udala, u muževoj kući je živjelo 10 ukućana. Sada u našem selu ni u
jednoj kući ne živi više od nekoliko osoba – prisjeća se domaćica Janja
Branković (85).
Među rijetkim su mlađim parovima u selu Ivan i Anamarija Knežević, čije
su kćeri Mateja i Magdalena ondje jedina djeca, a idu u osnovnu školu u
Čaglin. – Udajom sam došla iz Cerovca, a teško mi se bilo ovdje
priviknuti jer je sve daleko. Jedino nas spašava pokretna trgovina –
ističe Anamarija. Slična je situacija i u susjednim selima, primjerice
Imrijevcima i Sovskome Dolu, gdje od skromne mirovine žive Ivan i
Marija Đuretić.
– Kad sam bio mlad, 1940-ih, ovdje je bilo mnogo ljudi, koji su se
uglavnom bavili poljoprivredom. Radila je i pilana s 50-ak radnika –
prisjeća se Ivan i dadaje da je slab signal za mobitel, radio i TV.
Zaposlenosti nema, a od njiva i stoke se ne može živjeti, pa nije
čudno, ističe, što ljudi odlaze.
Primjeri su to koji svjedoče o migracijskim kretanjima u
Požeško-slavonskoj županiji, koju je od 2001. do kraja 2007. godine
napustio 2721 stanovnik!
Nemoćni smo
– Godišnje odlazi gotovo 500 osoba, a do 2004. najviše je ljudi
napustilo Požegu, Pakrac i Pleternicu te općine Čaglin, Velika i Kaptol
– kaže Đurđica Kokotović, voditeljica Odsjeka za statistiku. Smatra se
da su uzroci u stanju gospodarstva jer nema radnih mjesta, a ni
područja od posebne skrbi nisu stimulativna za poduzetnike.
U požeškoj ispostavi Zavoda za zapošljavanje ističu da nemaju podatke o
tome gdje se prijavljuju ljudi nakon odjave, no imaju spoznaja da to
čine zbog posla. – Raseljavanje je odraz odnosa prema ovom kraju unazad
50 godina.
Nemoćni smo, a očekujemo daljnje osiromašenje ruralnih prostora zbog
stanja u agraru – kaže načelnik općine Čaglin Ivan Đurina, dodajući da
su kroz izradu planova shvatili da će ubrzo nestati 10-ak sela.
Trenutačno ondje grade komunalije, a ima naznaka razvoja seoskog
turizma jer se ulagači kupuju stara imanja.
Paka na jugoistoku Požeštine primjer je područja koje odumire
