Grad kojem je zagarantirano da se jednom godišnje nađe u svim medijima, a onda eventualno još koji put zbog kakvog rijetkog nacionalističkog ispada, pamti i bolja vremena. Nekad veliko prometno čvorište, u zimskim mjesecima sad isprati tek jedan vlak dnevno. Tvornica vijaka ne zapošljava više tri tisuće radnika, posla danas ima za nekoliko stotina ljudi. Ali, neumitno, kao što teče svih sedam kninskih rijeka, u Kninu teče i svakodnevica. Tijekom onih 364 dana mimo obilježavanja Oluje, suživot je, kako nekom prilikom reče i jedan lokalni srpski političar, postao život. Grad s oko 8000 stanovnika, koji još uvijek gradi novi, poratni identitet, nije bez ambicija, a svoje mjesto u nadolazećim godinama vidi i na turističkim kartama.
I to kao hrvatska destinacija aktivnog odmora broj jedan.
– Naši trenutačni turistički rezultati mogu se nekome činiti smiješni. Ali, treba znati da Knin prije pet godina nije imao nijedan restoran ili agenciju – kaže Zdenka Gugo, predstavnica gradske vlasti Kina, i otkriva da je od 2018. u turističku infrastrukturu uloženo 12 milijuna eura.
Zip-line s tvrđave uskoro gotov
Rezultat je rekordnih 3815 turista i 7273 noćenja za jedanaest mjeseci, a brojke su bolje nego lani za 1500 gostiju i za 1900 nego 2019. Sve tri godine najbrojniji su bili domaći i Nijemci, a na trećem mjestu se smjenjuju gosti iz Francuske, BiH i Srbije. U nadolazećim godinama Knin, danas s deset restorana i tridesetak kafića, 34 smještajna objekta s tristotinjak ležajeva, očekuje daljni rast turističkog prometa, a zacrtana je i gradnja hotela te autokampa.
– Naša glavna trakcija je tvrđava, najveće i najatraktivnije takvo zdanje u Hrvatskoj. Tu je i Dinara koja je izazov brojnim planinarima iz cijelog svijeta. Pa slap rijeke Krčić koji se izlijeva u sam izvor Krke, a atrakcija je i sama rijeka Krčić. Prolazi kanjonom iznimne ljepote, a prati je stara Napoleonova cesta idealna za pješake, trkače i bicikliste – nabraja kninske adute direktor tamošnje turističke zajednice Ivan Sorić i napominje kako Knin ima i craft pivovaru koja proizvodi Kninsko pivo te kvalitetna vina Vinarije Burnum. – Definitivno, ambicija nam je postati postati hrvatskim centrom avanturizma, aktivnog turizma i rekreacije. Kulturno-povijesno nasljeđe i prirodno bogatstvo potencijal su upravo za tu vrstu turizma, a aktivno se radi i na izgradnji turističke infrastrukture.
Među ostalim, s kninske tvrđave, koja otprije dva mjeseca ima atraktivnu rasvjetu, pružit će se zip-line, a trebao bi biti završen do kraja godine. U planu je i gradnja kosog dizala, koje bi s tvrđavom povezalo starogradsku jezgru, ali i multifunkcionalna dvorana, tzv. kuća arheološke baštine. Kraljevski avanturizam, kakav bi domaćini htjeli priuštiti gostima kraljevskog grada, ne stvara se, dakako, u jednoj godini, ali volje i entuzijasta ne nedostaje. Među njima je i povratnik Mihovil Budanko. S obitelji se kao malo dijete preselio u Zagreb, gdje je završio fakultet, neko vrijeme i radio, a u rodni Knin se vratio potkraj 2020. Od lipnja ove godine ima i svoju agenciju, specijaliziranu za kajak, sup, pješačenje, biciklizam, planinarenje i džip safari.
POVEZANI ČLANCI:
Manje stresa, a more blizu
– U tih pola godina smo na turama imali oko 150 gostiju. Većinom domaćih koji tek otkrivaju kninski kraj, ali vam mogu reći da su oduševljeni. Pogotovo slapom Krčić, pa Krkom i pogledom se rijeke na tvrđavu... – kaže Mihovil, koji je s djevojkom u Kninu osnovao i atletski klub. – Ovdje se živi puno opuštenije nego u velikom gradu, sve je nadohvat, manje stresa, a more blizu. Sve je jeftinije nego u Zagrebu i nisam jedini koji se vratio. Poznajem čak i jednu Puležanku koja je studirala u Zagrebu, a zbog posla se doselila u Knin.
Roditelji, brat i sestra su i dalje u Zagrebu, a Mihovil nije požalio zbog povratka u rodni grad. Njegov sugrađanin, koji svoj ugostiteljski posao nadograđuje turizmom, Toni Šostar nikad, pak, Knin nije ni napustio. Tu mu je obitelj, a mladić si je nedavno kupio i kuću. Cijena kvadrata u Kninu je, otkriva, 1100-1200 eura.
– Kako se živi u Kninu? Privatnik sam, dosta radim, ali meni je super. Nikad nisam ni pomišljao da se odselim nekamo drugamo. Ništa Kninu ne fali. Pogotovo, recimo, za obitelji s djecom, ima vrtića, a uskoro se otvara još jedan – kaže Toni.
Pitanje je koliko bi vrtići trebali da se nastavilo iseljavanje kako je krenulo ulaskom u EU. Srećom, stalo je, ali, za neke Kninjane Knin i dalje nije opcija. Dvadesetsedmogodišnji Branimir Zebić odselio je prije tri godine, živi u Irskoj.
– Profesionalno se bavim sportom, a u Hrvatskoj nema strongman natjecanja... Naravno da volim doći u Knin, kuća je kuća. Ali nisam siguran da bih se vratio. Imam velike snove i ciljeve, koje u Kninu ne mogu ostvariti... – kaže Branimir.
Na kninskoj tvrđavi srećemo ga s djevojkom, Kanađankom, koja ne krije oduševljenje: "Sviđa mi se u Kninu, posebno fascinira tvrđava. Tako nečeg u Kanadi nema...".
POVEZANI ČLANCI:
VIDEO: Blagdanska čarolija u Fužinama: Šuma vilenjaka i Zimski vrt Djeda Božićnjaka oduševit će svakoga!
