Prije sedam mjeseci Tomislav Viktor Basa na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno je osuđen na devet godina zatvora zbog ubojstva kontroverznog bankara Ibrahima Dedića 1999. a o žalbama obrane i tužiteljstva u utorak je raspravljao Visoki kazneni sud (VKS).
Tužiteljstvo se žalilo zbog odluke o kazni jer smatraju da bi trebala biti viša. Obrana pak traži ukidanje nepravomoćne presude, jer smatraju da nisu izvedeni svi dokazi, prvenstveno oni koji bi išli u Basinu korist. Među ostalim sporno im je što se u obrazloženju presude navodi da su ua atentatu na Dedića sudjelovale dvoje osobe, s tim da identitet druge ni danas nije poznat. Sporno im je i to što sud nije povjerovao u Basine tvrdnje da je pokušavao spriječiti likvidaciju, pri čemu je ispaljeni hitac namijenjen Dediću, okrznuo i njega. Nadalje, obrana je i tijekom suđenja upirala na iskaze nekih svjedoka, čiju je vjerodostojnost osporavala, jer smatraju da su ti svjedoci iskazivali ako ne neistinito, onda barem konfuzno. Čijoj će argumentaciji VKS vjerovati, znat će se kad objave svoju odluku. No ako odluče presudu ukinuti, sudit će se pred novim vijećem, jer je sudac koji je donio nepravomoćnu presudu prešao u drugi stupanj.
Likvidacija Ibrahima Dedića, jedan je od onih događaja koji su obavijeni velom misterije i 20-ak godina nije se znalo tko je ubojica, sve dok nije uhićen Basa. Dedić je ubijen hicima iz vatrenog oružja u srpnju 1999. pred zgradom u kojem je živio, a iza ubojica(e) je ostalo malo tragova. Jedan od tih tragova bile su kapljice krvi, koje su 20 godina od događaja povezane s Basom. Ti tragovi krvi bili su odlučujući za nepravomoćnu osuđujuću presudu i detaljno su analizirani u pisanom obrazloženju presude u kojem je navedeno da je utvrđeno da svi tragovi krvi koji su nađeni na mjestu ubojstva pripadaju upravo Basi. Taj je dokaz, navodi se u pisanom obrazloženju, doveden u korelaciju s iskazima saslušanih svjedoka, ali i s Basinom obranom, u kojoj je on poricao Dedićevo ubojstvo, no nije sporio da je bio na mjestu ubojstva kao i to da je tamo ranjen.
- Nisam pucao u Ibrahima Dedića no ne mogu se u cijelosti sjetiti događaja. U Ivekovićevoj ulici bio sam s nekim osobama, čija imena ne mogu reći zbog svoje osobne sigurnosti te sigurnosti moje obitelji. Sjećam se da mi je jedna osoba rekla da mora razgovarati s tim čovjekom. Nisam imao oružje, a u početku nisam primijetio ni da ga drugi imaju. No kada sam primijetio oružje, bio sam šokiran i vjerojatno sam nekom refleksnom radnjom desnom rukom odgurnuo to oružje i u tom sam trenutku propucan između kažiprsta i palca desne ruke. Koliko se sjećam to se događalo kod ulaznih vrata zgrade. Jako me zaboljelo pa sam istračao van i ne znam kako sam došao do automobila. Znam da sam iz tog automobila izašao na križanju s Vukovarskom te da sam otišao kući - branio se Basa.
Svojom obranom on je pokušao obrazložiti kako se njegova krv našla na mjestu događaja, no za sud ti tragovi krvi su jedan od dokaza da je Basa sudjelovao u Dedićevoj likvidaciji. Naime, iako on nije sporio da je bio tamo, nijekao je da je ubio Dedića, no sud je smatrao smatra da to proizlazi iz iskaza svjedoka. Ti su svjedoci opisivali kako se kretala osoba koja je ubila Dedića, koji je uspio dopuzati do ulaznih vrata zgrade, nakon što je u njega pucano. Nadalje, Basa nije sporio da je ušao u automobil koji je korišten za bijeg, a svjedok je tvrdio da je nakon ubojstva pred zgradom vidio BMW 520. Upravo takav automobil je nađen koji sat kasnije u Biankinijevoj ulici, a u tom su vozilu nađeni i tragovi krvi za koje je vještačenjem utvrđeno da pripadaju Basi. Po stavu suda, ti iskazi i dokazi tvore cjelinu, koja Basu povezuje s Dedićevom likvidacijom, zbog čega je na koncu i nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora.
U pisanom obrazloženju nepravomoćne presude sud je naveo da je vjerovao iskazima svjedoka i vještaka, a objašnjeno je i zašto je tijekom postupka odbijeno saslušanje nekih svjedoka. Prema stavu suda, radilo se o svjedocima koji nisu imali važna ili odlučujuća saznanja.
- Niti jedan od ovih svjedoka nije bio predložen radi utvrđivanja identiteta nekog od počinitelja ili pružanja alibija ili na neku drugu okolnost koja bi bila važna za odlučivanje. Isto tako odbijen je i prijedlog obrane za rekonstrukcijom događaja kako bi se utvrdio točan pravac kretanja svih osoba. No za utvrđivanje toga je li Tomislav Viktor Basa s još jednom nepoznatom osobom počinio ovo djelo, nije uopće bitno kuda i kako su se kretali počinitelji. Vještak je naveo da se na temelju nađenih čahura ne može precizno utvrditi položaj osobe koja je pucala, dok tragova krvi više nema. Tragovi krvi čiji su uzorci uzeti s mjesta događaja i analizirani odgovaraju optuženom Tomislavu Viktoru Basi - navodi se u pisanom obrazloženju nepravomoćne presude.
Iako je Basa nepravomoćno osuđen, suđenje nije odgovorilo na pitanje što je motiv Dedićeve likvidacije, a javnost nikada nije doznala ni na koji je način Basina krv identificirana. Nakon što je uhićen policija je tvrdila da je godinama znala da je on počinitelje no da nisu mogli do njega jer je živio u inozemstvu. Tvrdili su i da on godinama nije dolazio u Hrvatsku, što su demantirale osobe iz njegovog bliskog okruženja. Uz to, ljudi iz Basinog okruženja tvrdili su da on nije uhićen nakon što je prešao granicu, kako je tvrdila policija, već nakon što je došao u policiju, gdje je bio pozvan na obavijesni razgovor, na koji se odazvao.
Upoznao sam Ibrahima Dedića, prijavio se na posao koji je oglasio, 2000 DEM plaća. I ja dođem na razgovor, bilo je još ljudi, i on kaže ovako, plaća je 2k DEM, edukacija je 4k DEM, svi koji žele raditi za mene moraju mi platiti 2k DEM. Koji lik?! ;)