Zbog proceduralnog propusta, Joso Gregurić (58), lani osuđen na dvije godine zatvora zbog ubojstva svoje kćeri Marijane (23) koja je tri godine bila u vegetativnoj komi, ponovno je morao proći za njega težak i bolan sudski postupak. Vrhovni je sud ukinuo prvu presudu, pa je jučer na Županijskom sudu u Sisku postupak ponovljen.
Gregurić je u svojoj obrani vidno potresen rekao kako samo Bog zna je li kriv te da spremno čeka Božju i kaznu suda. Ispričao je kako je godinama vodio brigu o kćeri te da je iz njezinih očiju iščitavao molbu za pomoć. - Imao sam snažan osjećaj da želi otići i da me traži da to učinim - rekao je.
Gregurić je 8. listopada 2012. kćeri Marijani ubrizgao otopljeni koktel tableta te joj prerezao vene na ruci. Nakon toga je i sebi prerezao žile.
Gregurić: Odlučio sam da se više ne liječim
Predsjednica sudskog vijeća Melita Avedić pitala je Gregurića za zdravstveno stanje na što je on rekao da je dobio tumor na mokraćnom mjehuru i da je imao četiri operacije.
– Odlučio sam da se više ne liječim i da ne idem na kontrolu. Očekujem da tumor metastazira i da me Bog uzme. Sada je sve u njegovim rukama – dodao je Gregurić. Budući da ni tužitelj ni branitelj nisu imali novih dokaznih prijedloga te da su ostali kod svojih prijašnjih završnih riječi, dokazni je postupak završen. Nova je presuda najavljena za četvrtak, 27 studenoga.
Stručnjaci: Ovaj je slučaj eklatantan primjer ubojstva iz samilosti
- Suditi tom ocu je i nepravedno i okrutno i smatram da ga treba osloboditi. Nikakva kazna u njegovu slučaju nema smisla. Mislim da je na prvom suđenju osuđen samo zato da se drugi ljudi, koji su u sličnoj situaciji, ne bi poveli za njegovim primjerom. On je učinio sve što je mogao za dijete, a kada više nije mogao gledati njezinu patnju, skratio joj je muke, svjestan da joj više ne može pomoći. Čovjeku je dovoljno težak njegov križ koji nosi, a ljudi koji to ne razumiju osuđuju ga. I to što se ne želi liječiti od karcinoma govori da mu nije stalo do života jer je izgubio svoju kćer i njezin gubitak nije prebolio. Smatram da bi u ovakvim iznimnim situacijama gdje nema nade u izlječenje, a čovjek se samo muči, trebalo odobriti eutanaziju – kazala nam je prof. psihologije Mirjana Krizmanić.
Odvjetnik Veljko Miljević ističe da u nas prema Kaznenom zakonu ne postoji ubojstvo iz samilosti, ali drži da bi ga trebalo uvesti.
– Ovaj je slučaj eklatantan primjer ubojstva iz samilosti. Očito je da čovjek jako pati i u pravnom smislu kod njega krivnje nema, kao ni negativnog kriminalnog motiva. Samo je htio kćeri skratiti muke. No, prema postojećem KZ-u, ne može ga se osloboditi jer nije riječ o ubojstvu iz nehaja, ali može se maksimalno ići na ublažavanje kazne. Mislim da mu se može izreći godina zatvora koja se može zamijeniti radom za opće dobro.
>> 'Odlučio sam ne liječiti se od tumora, spremno čekam Božju i vašu kaznu'
>> Ponovo suđenje ocu zbog ubojstva kćeri iz samilosti
Uopce je bezveze komentirati i reci u pravu je bio ili nije jer se nismo nasli u njegovoj situaciji i daj Boze da se niko ne nadje jer si zbilja ne mogu zamisliti kak bi ja na njegovom mjestu razmisljao