Nekoć je bio nacionalni idol i politički idol, a skončao kao obični
luzer. Ćudljivost i hirovitost balkanskog vremena, naravi njegovih
suvremenika, i njihove probuđene političke strasti, od Miloševića su
stvorile kult. U kult njegova mesijanstva ugrađeni su svi zatomljivani
politički atavizmi, sve oslođene a nezadovoljene kolektivne i osobne
frustracije, frustracije naroda, koji su vlastite elite uvjerile da "u
miru gubi, što je u ratu ostvario". Slobodan Milošević odabran je da
prekine to "nacionalno prokletstvo". On je "iz glave rođen" u nekom od
polumračnih salona SANU-a.
Stvaranje kulta
Elita ga je izmislila i ponudila masama kao dugo čekanoga nacionalnog
vođu. Masama je, kojima je već prije ispran mozak, Milošević ponuđen
kao veliki osvetnik za navodnu nacionalnu uskratu. A jugounitaristima
kao idealist "koji želi spasiti Jugoslaviju". U masovnom deliriju
Miloševiću se klicalo na svakom "mitingu istine".I na beogradskom Ušću,
i u Pogorici ili u Kninu.
Jednako zdušno i gorljivo kada je uzvikivao "niko ne sme da bije ovaj
narod", "ne čujem dobro", ili kada je obećavao i prijetio kako "ni
oružane bitke nisu isključene". U samo nekoliko godina kult Slobodana
Miloševića obezvrijedio je sve dotadašnje srpske idole i pretvorio se u
njegovu sveopću idolatriju. Miloševićevo je ime postalo zamjena za
nacionalni slogan sa četiri ćirilična S. Zato je i mogao krenuti u rat
koji je na kosovskom Gazimestanu svojedobno i obećao. Da je u tome ratu
pobijedio, pitanje je bi li Milošević završio u haaškoj ćeliji.
Ratni gubitnik
U nju je dospio kao ratni gubitnik. Zavedeni i ogorčeni obožavatelji mu
nisu mogli oprostiti što nije ostvario njihove ratne ciljeve, a
svjetska moć što se nije dao transformirati iz političkog pračovjeka u
nešto njoj prihvatljivo. Ali Haag je imao dovoljno nezaobilaznih
razloga da Miloševića u politički najpovoljnijem trenutku zatvori iza
svojih rešetaka.
No, voljom sudbine, i manjak vremena da ga osudi. Tako je demijurg
"volje naroda", koji je više od desetljeća mitingaške mase i ratničke
horde mijesio kao tijesto, neosuđen skončao u haaškom
bajboku.
UVODNIK
