Taman kad su se privikli na publicitet, što su ponajbolje znali iskoristiti Vlaho Orepić, Nikola Grmoja i Miro Bulj, odlaskom s visokih pozicija u Vladi i Saboru zastupnici Mosta su preko noći prisiljeni dovijati se i iznalaziti novu kombinatoriku kako bi tik uoči izbora njihove poruke stigle do birača.
Odlazak u opoziciju – na njihovu prirodnu poziciju – sa sobom sada nosi nova pravila koja su najprepoznatljivija lica stranke s više ili manje uspjeha savladali pa se u medije ipak probija njihova predizborna strategija koja se uglavnom svodi na raskrinkavanje lopovluka u Agrokoru, još uvijek bez opipljivih dokaza. I to im, mora se priznati, ide sasvim dobro. Premda nerijetko za svoj poljuljan rejting u javnosti vole okriviti medije, tempirana bomba za Most stigla je iz njihovih vlastitih redova. Članica Glavnog odbora stranke Ružica Vukovac, doznalo se neki dan, za dva tjedna službeno, a tek tjedan dana efektivno provedenih na funkciji državne tajnice u Ministarstvu poljoprivrede podnijela je zahtjev za famoznih “šest plus šest” plaća na koje imaju pravo državni službenici. Baš stoga, tko zna bi li se i podigla tolika bura u javnosti da upravo ona nije jedina dužnosnica u RH koja se u dva navrata upravo tog prava već odrekla: prvi puta nakon što je HDZ srušio Vladu dok je bila saborska zastupnica i drugi puta kada joj je HDZ u vrijeme dok je stolovala u rodnoj Velikoj Kopanici srušio proračun.
Premda idućih godinu dana zasigurno neće razbijati glavu zbog neplaćenih računa, ovim samoubilačkim činom dugoročno je nanijela snažan udarac, prije svega, samoj sebi jer si je, sva je prilika, i zapečatila političku karijeru. Biografija prve Mostove poljoprivrednice - koja otkriva i teške trenutke koje je ova samohrana majka proživjela uspinjući se društvenom ljestvicom, preživljavajući uz rad u obiteljskoj štali i fuševima putem student servisa - mogla je biti dobra podloga za građenje imidža političarke koja dijeli sudbinu svog naroda, dok se nije ispostavilo da čak i kratkotrajni boravak na Markovu trgu za mnoge ima opojnu moć.
Razočaranje je tim dublje što je Ružica Vukovac i sama sudjelovala u izradi i donošenju Mostova zakona o smanjenju beneficija dužnosnicima, što su politički oponenti s gnušanjem odbacivali nazivajući takvu inicijativu populizmom. Osim samoj sebi, u finišu lokalnih izbora zadala je snažan udarac i svojoj stranci, po tko zna koji put zorno demonstrirajući da će proći i godine prije no što se Most profilira u istinsku stranku pa i pokret, betonirajući tako činjenicu da je ipak riječ o interesnoj skupini često neukrotivih individua kojima je unutarstranačka disciplina nepoznat pojam. U konačnici, zadala je snažan udarac ionako poljuljanoj vjeri građana u politiku kao borbu za javno dobro jer ispada da, parafraziramo li Mostovu prepoznatljivu krilaticu, obraz ipak ima cijenu.
Naposljetku, kada se činilo da je dotakla dno, Vukovac je protumačila da je zahtjev za naknadu dužnosničke plaće podnijela kako bi pridobila pozornost nacionalnih medija. U tome je, mora joj se priznati, u potpunosti uspjela.
Cim je napisala da je most otišao u oporbu gdje mu je i mjesto bilo mi je jasno na čijoj je platnoj listi pa nisam dalje ni čekao... sretno dalje u karijeri kad te ne bude više imao tko podmazivati