Sjećate li se one davne, spektakularne najave Ivića Pašalića o borbi protiv mafiokracije? Sjećate li se prve predizborne kampanje Stjepana Mesića u kojoj je navijestio obračun s kriminalcima i pljačkašima u pretvorbi i vraćanje silnih milijardi dolara iznesenih u inozemstvo? Sjećate li se predizborne kampanje koalicije Ivice Račana i Dražena Budiše, koja je tolike glasove dobila obećanjima da će stati na kraj kriminalu? Sjećate li se poplave hvalospjeva državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom, u kojoj je uspoređivan s legendarnim svjetskim lovcima na kriminalce? Pa "slavnog" estradnog razdoblja šefa USKOK-a Željka Žganjera?
Kad kronološki poredate ta sjećanja, dobivate povijest protukriminalne političke estrade bez gotovo ikakva sadržaja i učinka. Ta estrada kriminal stilizira kao bajkovitu monstruoznu ličnost, aždaju, negativno božanstvo, urotnika protiv reda i države, kako bi sročila i bajkovita obećanja što podilaze psihi naroda odgajanog na opreci između dobra i zla, poštenja i nepoštenja, Boga i Sotone. Stoga treba naučiti svirati na strunama te opreke i proizvoditi milozvučne melodije za narodnu dušu.
Odnedavna se pojavio još jedan zabavljač u protukriminalnoj estradi, čovjek koji još nije učinio ništa, a obećava da će učiniti sve. Odlučan, beskompromisan, samouvjeren, u uspjeh sto posto siguran, očito željan naglog izlaska iz dosadašnje anonimnosti, nudi obilje hrane za usta javnosti gladne reda, poštenja i sigurnosti u zemlji. Intervju po intervju, melodija po melodija, i novi se ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin već pridodao nizu velikih estradnih boraca protiv kriminala u Hrvatskoj, već se fotoreporterima namješta u pozama spomenika, već to bucmasto dječje lice sa samouvjerenim pogledom traži poklonstvo, obožavanje, strahopoštovanje i zrači zrakama što uklanjaju svaku sjenku sumnje.
A stil? Stil mu je, naravno, iz bajki: "Kriminal u Hrvatskoj uskoro će doživjeti udarac sa svih strana." Novi estradni ministar nije slučajno uporabio riječ "udarac". Udarac šakom, maljom, sjekirom, toljagom to je ono što treba reći narodu da bi se zadovoljila njegova slikovita očekivanja. Udri ga, majku mu zločinačku! Udri ga "sa svih strana!" Da je Kirin rekao samo to kako je napokon potrebno da policijski kadar upotrijebi svu moguću policijsku inteligenciju i tehniku za od politike neovisnu istragu, sprečavanje i sankcioniranje kriminala ne bi to bilo dovoljno. Naglasak treba biti na "udarcu", na "udarcu sa svih strana". To je tradiciji svih dosadašnjih "odlučnih obračuna" iz Pašalićeve, Račanove i Mesićeve retorike.
Što uopće znači toliko javno eksponiranje ministra unutarnjih poslova, ta estrada i zabavljanje javnosti ako policija najbolje uspjehe postiže u tajnosti, a njezina javna dreka ionako ne može te uspjehe učiniti većim nego što jesu niti neuspjehe manjim nego što jesu?
Otkud tome čovjeku koji je tek počeo potreba da se prsi kao da je sve završio? Otkud ta potreba da se bude učinkovit u javnosti prije učinaka u stvarnosti? Je li se to opet jedna funkcija zaljubila u samu sebe mnogo više nego što će tu ljubav moći podijeliti s građanima u čijoj bi službi treba biti? Nije li to oponašanje ostalih političara i neće li onda imati i njihovu djelotvornost? Može se kome učiniti da je nekorektno čovjeku prigovarati na samom početku posla, no on govori kao da je posao već obavljen. Istina, on govori uglavnom u futuru, ali u tome i jest nevolja: njegova samouvjerenost tom budućem vremenu oduzima dimenziju neizvjesnosti, a njega predstavlja kao jamstvo izvjesnosti.
Osim toga, novi ministar unutarnjih poslova govori uglavnom o najprimitivnijim oblicima kriminala, o divljanju navijača, o huliganima, razbojničkim pljačkama i već poznatim krupnim slučajevima (Petrač itd.), kao da ga ne zanimaju kriminalne mreže koje pletu gospodarske i političke elite.
Hoće li i te mreže "doživjeti udarac sa svih strana"? Za njega je činjenica da je jednom pljačkašu 18 godina "znak za uzbunu", no ne vidi se da su mu znak za uzbunu skupe jahte do jučer gologuzih samoupravljača ili patriota. Zna li on da je kriminal u društvu preslikano stanje samog društva? Kojemu jednako pjevuše Kirin i Severina, u stilu kojim su svoje šlagere ispjevali ili ih još pjevaju i Pašalić, Mesić, Račan, Ortinsky, Žganjer i drugi prvaci pop-glazbene borbe protiv kriminala.
