Peteročlana obitelj Martinjaš iz Čakovca tek je nakon povratka kući doznala da se kruzer Costa Concordija, s kojeg su pobjegli jedva izvukavši živu glavu, zapravo nasukao! Dotad su bili uvjereni da je uzrok havariji kvar na generatoru.
Bila je to borba za goli život
– Stalno su putem razglasa javljali da se dogodio kvar na generatoru i da je zbog toga nestalo struje. Pola sata izgubili smo misleći kako je riječ o manjem kvaru. Rekli su da ostanemo u sobama i da budemo mirni. Tek kad smo u hodniku vidjeli kuhare i drugo osoblje kako bježe s prslucima za spašavanje, pokupili smo stvari i izašli iz sobe. Spustili smo se s desete razine na četvrtu i uspjeli se ukrcati u čamac za spašavanje. Bila je to borba za goli život, rukama i nogama – kaže Marijan Martinjaš, poznati međimurski ugostitelj i predsjednik strukovne grupe turizma u HGK Županijske komore Čakovec.
Na krstarenju bio je sa suprugom i troje djece kojima je 13, 17 i 20 godina.
– Sva sreća što smo bili zajedno u sobi i što smo uspjeli uzeti odjeću. Ostali su se putnici na otoku, na kojem smo do jutra čekali pomoć, smrzavali goli i bosi. Tek kad smo došli doma i upalili televizor te internet, shvatili smo da se brod nasukao. Sve je bilo totalno neorganizirano, bili smo prepušteni sebi samima. Bojali smo se da se djeca ne odvoje. Čamac za spašavanje bio je pun užadi i mehanizama i naginjao se, no uspjeli smo se uz pomoć vesala nekako spustiti do vode. Dobro je što se sve to dogodilo blizu otoka, u plitkoj vodi, pa se brod nagnuo i polako punio vodom. Da je voda bila dublja, poginulih bi bilo mnogo više – kaže Marijan.
Kćeri su u ponedjeljak otišle u školu, osim šoka nemaju drugih zdravstvenih tegoba. Jednoj je ubrzano radilo srce pa su otišli na Hitnu, no sve je bilo u redu.
– Kaže se da nas ono što nas ne ubije, ojača. Nama je ovo jedna životna škola. Još nismo ni svjesni što smo preživjeli i u kakvoj smo životnoj opasnosti bili – kaže Marijan Martinjaš.
Gledali smo smrti u oči
- Gledali smo smrti u oči, jako smo potreseni, bio je pravi šok, ali sad smo bolje, ispričala je za bolonjski list Resto del Carlino svoje iskustvo na kruzeru Costa Concordija kućanica Tatiana Vidovic (40), koja je na krstarenju bila sa suprugom i s njihovo dvoje djece.
- Tek smo završili večerati i s djecom smo otišli u kazalište. Odjednom smo čuli čudan udarac, nakon kojeg je nestalo struje, sve je bilo u mraku. Tanjuri i čaše letjeli su po svuda. Odmah smo shvatili da se događa nešto strašno. Otišli smo u kabinu, obukli smo se toplo i svi smo na sebe stavili pojaseve za spašavanje, govori Vidovic i dodaje kako je njezina obitelj bila među rijetkima na brodu koja je znala što treba činiti u takvim slučajevima.
- Naučila sam kako se trebaju staviti pojasevi za spašavanje, kao i oni za djecu, koji su različiti. Iz kabine sam uzela mobitel, novce i dokumente. Ostalo je bilo u kovčegima, priča Vidovic, te dodaje kako su ona i muž mislili da je sve gotovo, "gledali smo se i pogledima pozdravljali". Kaže da su im članovi posade govorili da budu mirni, i da je riječ o tehničkom kvaru.
- Bilo je čak i onih koji su putnicima govorili da se vrate u kabine, a već je voda ulazila u brod, u kabine. Bilo je jako teško ući u spasilačke čamce. Članovi posade su uglavnom bili Filipinci i Indijci. Nije se znalo više ni kojim jezikom treba govoriti. U jednom trenutku se brod izravnao, ali se onda počeo nagibati na desnu stranu. Spasilačke čamce se nije moglo spustiti u more. Ja sam u rukama držala sina, koji je vikao iz straha, a kći je bila u naručju muža. Plakala je i povraćala, te je u jednom trenutku izgubila i svijest. Tresli smo se od zime. Na kraju smo ušli u čamac u koji je trebalo ući samo 150 osoba, ali nas je bilo mnogo više. Drugi su htjeli uskočiti, a neki su skakali u more, kao na Titanicu, priča Vidovic, te dodaje kako je njihov čamac pušten s drugog kata i udario u more, a neki su se i prevrnuli.
jadnici, baš mi ih je žao da u o ovako teškoj krizi ostanu bez hrpu lijepih ugođaja i lijepog provoda.... strašno. moje saučešće....