Kada je u studenome 1991. postalo jasno da je slom obrane Vukovara pitanje dana, nekoliko skupina branitelja odlučilo je krenuti u proboj. U jednoj takvoj skupini bilo je 38 branitelja koji su u proboj krenuli malo prije pada Vukovara, ne znajući hoće li preživjeti. Tada su si obećali da će ponovno proći istim putem, kada to bude bilo moguće, da se prisjete proboja koji im je spasio živote.
Davno obećanje ispunili su prošlog vikenda kada su ponovo prošli putem dugačkim oko 25 kilometara.
– Ovo je bio samo jedan put kojim su se kretali branitelji pokušavajući izaći iz grada. Ne zna se točno koliko je skupina krenulo ni koliko ih je iz grada izašlo. Ne zna se ni broj ranjenih, ubijenih ili nestalih. No to je za mnoge bio jedini način da sačuvaju živote – rekao je Drago Adžaga, predsjednik Udruge ratnih veterana 204. Vukovarske brigade koja je i organizirala hodnju.
Prisjećajući se tih dana kazao je kako su se kretali na stotinjak metara od neprijateljskih vojnika. Čuli su njihove budnice, vidjeli zemunice, tenkove… Nisu smjeli reagirati jer bi tako odali svoj položaj i doveli se u još veću opasnost. Nailazili su i na razne žice ne znajući je li riječ o minama, telefonskim vezama... Išli su kroz šume, polja, preko rijeka… Hodnja je trajala satima.
– Bilo je opasno i neizvjesno. Krenuli smo na put ne znajući što će biti i hoćemo li preživjeti. Bili smo umorni, iscrpljeni i izranjavani. Nismo imali dovoljno hrane pa smo se snalazili. Vodu smo pili iz bara. Danju se nismo smjeli kretati pa smo se skrivali u šumarcima. Bilo je hladno pa se razbolio i onaj tko je bio zdrav. Ipak, nekako smo uspjeli i 17. studenoga stigli smo na sigurno – prisjetio se Radić tih dana.
Iz udruge najavljuju kako će i idućih godina organizirati slične hodnje, a pokrenuli su i inicijativu da se na mjestu gdje su pronađeni posmrtni ostaci jednoga ubijenog pripadnika Vojne policije postavi drveni križ.
tko se šali ili ne respektira ovo nek zna da su tim putem išli i djeca, žene, stari.. da se pucalo na njih, da su pogibali, a pucali su oni s petokrakom na čelu, tzv. ''antifašisti'', zajedno s četnicima odnosno kokardama, čiji zagovornici dan danas petokraku dižu u nebo u hrvatskoj. pitam se, kakav je to simbol slobode i mira ( petokraka ) koji ubija nedužne i što je u glavama onih koji taj simbol smatraju takvim kakvim ga smatraju unatoč ovim činjenicama.