Ukidanje imuniteta Branimiru Glavašu bilo je zastupnicima HDZ-a jedno od najvećih iskušenja s kojima su se susreli otkako je Ivo Sanader preuzeo stranku. Disciplinirano su za to dignuli ruke, ali nisu uspjeli sakriti koliko im se pri tom stezalo srce. Ugledni su se hadezeovci danima, pa i u saborskoj raspravi i nakon nje, natjecali tko će prije i glasnije reći kako vjeruje u Glavaševu nevinost i kako sve što znaju o Glavašu pokazuje da je riječ o visokomoralnom čovjeku koji nije mogao počiniti zločine za koje ga se sumnjiči. S puno entuzijazma, kao da su i time htjeli oprati savjest, izražavali su uvjerenje da će njegova nevinost biti dokazana već u istrazi, pa suđenja neće niti biti.
U načelu gledajući, HDZ-ovi zastupnici nisu mogli drukčije postupiti nego glasovati za ukidanje imuniteta jer pravnoj se državi ne smiju postavljati prepreke, pogotovo ne u parlamentu i pogotovo ne iz vladajuće stranke. Pa ipak, Glavaš je bio jedan od njih. I ne samo to, bio je godinama jedan od najmoćnijih u HDZ-u. Glavaš je s Tuđmanom osnivao HDZ, dok dio danas utjecajnih hadezeovaca nije niti razmišljao o ozbiljnom političkom angažmanu. Glavaš je oslobađao Slavoniju i Osijek, bez obzira na krimen zbog kojega bi mogao završiti u sudnici. Glavaš je pomogao Sanaderu da izađe kao pobjednik iz frakcijskih borbi s Ivićem Pašalićem. Glavaš je za HDZ politički osvojio Slavoniju... Glavaš je danas HDZ-ov politički protivnik, ali pri ukidanju imuniteta HDZ-ovi zastupnici sa starijom članskom iskaznicom imali su emotivnih problema i nisu razmišljali isključivo o suparništvu. S grčem u trbuhu odradili su što su morali.
No, to je današnji HDZ. S jedne strane, to je stranka pogleda uprtog u budućnost i europske integracije, u kojoj stasaju nove generacije političara koje slijede odlučnog premijera. S druge je strane starija garda, koja je danas uglavnom na margini, ljudi koji se sjećaju Tuđmana i ratnih vremena, koji povremeno ne mogu odoljeti da se nostalgično ne osvrnu na prošlost u kojoj su bili uz bok najvećemu. Novi političari koji su se afirmirali uz Sanadera bez većih će emotivnih teškoća glasovati za ukidanje imuniteta Glavašu, dok će oni stariji izaći iz sjene u rijetkim prigodama poput prošlotjedne akademije u povodu rođendana prvog hrvatskog predsjednika. Ta generacijska i emotivna podvojenost u HDZ-u vidljiva je na različitim razinama. Ponajviše onima koje se dotiču Franje Tuđmana i kažnjavanja hrvatskih zločina iz Domovinskog rata. Ta se podvojenost vidjela, primjerice, i na subotnjem derbiju između Dinama i Hajduka čiji je prihod namijenjen obrani Gotovine. Obično se na utakmicama koje imaju posebno značenje u maksimirskim ložama stišću najblistaviji cvjetovi aktualne vlasti. No, prošle je subote, na utakmici posvećenoj generalima, u ložama bilo više bivših HDZ-ovih premijera i ministara nego aktualnih. U neku je ruku to i razumljivo. Nogometna je publika zviždala Tuđmanu, što ne bi i Sanaderu, čiju politiku prema Haagu mnogi u Hrvatskoj teško prihvaćaju.
Međutim, Sanaderov problem nisu mogući zvižduci na stadionu, nego nelagoda koju zbog politike vodstva osjeća dio članova HDZ-a. U saborskom finalu slučaja Glavaš ta je nelagoda bila gotovo opipljiva. Mnogi HDZ-ovi zastupnici, jednako kao i pravaši, koji su smjeli biti protiv skidanja imuniteta, misle da istraga o ubojstvima dvadesetak srpskih civila u gradu u kojemu je od srpskih granata i snajpera ubijeno 1000 ljudi nema veze s pravdom. No, dok zastupničku nelagodu Sanader može kontrolirati, pitanje je može li je ukloniti kod svojih birača. Bez toga, pak, teško može očekivati pobjedu na izborima.
