Mirela Sršić Kovač, posljednja žrtva kojoj je život oduzeo suprug, pokopana je jučer u Bizovcu. Iako prijatelji tvrde da ranijeg nasilja u kući Kovača nije bilo, takve tragedije uvijek upozore na crne brojke nasilničkog ponašanja u obitelji.
Spas za 700 žena
Za prekršaj nasilje u obitelj za osam mjeseci ove godine prijavljeno je 705 osoba u PU osječko-baranjskoj. Kaznenih je djela nasilničkog ponašanja pak bilo 54. Za usporedbu, u cijeloj 2009. prijavljeno je 1198 osoba za prekršaj, dok je za 147 kaznenih djela prijavljeno 97 osoba.
– Žrtve su najčešće žene, bračne ili izvanbračne supruge. Razlozi često budu alkoholizam i financijske poteškoće – kaže glasnogovornica PU osječko-baranjske Maja Marić. Kroz osječko sklonište za žene u devet je godina, koliko postoje, prošlo gotovo 700 korisnika, žena i njihove djece. Trenutačno su od nasilnih partnera tamo spas našle dvije zlostavljane žene. Mnoge korisnice u skloništu su boravile u više navrata jer bi se vratile nasilnom suprugu i ubrzo ponovno postale žrtve. – Zlostavljači teško prekidaju takvo ponašanje, a žene se teško iz tog kruga izvlače – ističe Đurđa Kocijan, psiholog u osječkom skloništu za žrtve obiteljskog nasilja. Na prevenciji se, smatra ona, ne radi dovoljno. Zakonom su propisane zaštitne mjere koje se mogu izreći prekršiteljima, poput liječenja od ovisnosti i psihosocijalnog tretmana, no njihova provedba u praksi često “zakazuje”. Nema organiziranih službi, naglašava Kocijan, koje bi pratile resocijalizaciju zlostavljača.
Teška resocijalizacija
– Psihosocijalni tretman u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji radi samo jedan socijalni radnik. Grupe imaju po 15-ak osoba, tretman traje šest mjeseci, a na red zna čekati, koliko mi je poznato, i po 200 nasilnika - kaže. I nije to jedini problem. Da bi pristupili takvoj resocijalizaciji, nasilnici ne smiju biti ovisnici niti psihički bolesni. – Prema iskustvima u našem skloništu, gotovo 40 posto počinitelja su ovisnici, najčešće o alkoholu. Dakle, oni prvo trebaju proći liječenje. No, i kad im se odredi liječenje, vrlo je malo sudaca koji prate jesu li oni na njega i otišli – navodi naša sugovornica.
Bilo bi također zanimljivo pročitati neki članak u večernjem listu i o ženama zlostavljačicama,kojih je jako mnogo međutim to nigdje ne izlazi u javnost to se zataškava i ostaje među četiri zida.Trebalo bi također napisati članak o zakonu o obiteljskom nasilju ,te tko ga je sastavljao.Ti svi zakoni i institucije rade po nekim šablonama gdje se već unaprijed osudi muškarca,ma bio on kriv ili ne.A da ne govorim o presudama sudova i centara za soc.skrb nakon rastave braka glede skrbništva,druženja i vađanje djece.Mislim da je u tome svemu totalna diskriminacija očeva i njihova prava.Danas je dovoljno ako ne želiš sa ženom popiti kavu ili otići na plac ona nazove 92 i odmah završiš u zatvoru.Dok se sve to te promijeni i ne počinju kažnjavati pravi uzročnici nasilja,ovakvih slučajeva nažalost bit će sve više....