Nakon 15 godina mukotrpne obnove vukovarske crkve sv. Filipa i Jakova, najstrašnije razorena i opustošena u svojoj povijesti 1991.godine, nadbiskup i metropolit đakovačko-srijemski mons Đuro Hranić predvodio je obred posvete kojemu je uz mnoštvo Vukovaraca, nazočilo pet biskupa i 40 svećenika, među njima i varaždinski biskup Josip Mrzljak, rođen u Vukovaru i kršten u ovoj crkvi.
Vukovarska crkva koja je izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća, do sada je tri puta posvećena jer nakon gradnje i nakon velikog razaranja, nakon obnove slijedi i posveta. Zato je i razumljiva molitva neka ovo bude zadnja posveta vukovarske crkve. Župnik župe sv. Filipa i Jakova Ivica Jagodić, koji je iz ruku nadbiskupa Hranića primio ključeve i kroz glavna vrata poveo sve nazočne u obnovljenu crkvu gdje je samo jedan mali dio ostao neobnovljen za spomenu na rat, prisjetio se da je crkva bila posve razorena i opustošena pa su oltari izrađeni prema slikama, a zidovi prema sačuvanim planovima. Vukovarska crkva je treća po dužini u Hrvatskoj, nakon zagrebačke i đakovačke katedrale.
Nadbiskup Đuro Hranić je, kada su otvorena glavna vrata, pozvao nazočne neka uđu u crkvu riječima: Uđite s hvalama na vrata Gospodnja, u dvore njegove s pjesmama. - Obnova naše crkve je najvažniji čin zajedničkog sjećanja i dokaz da su se braća franjevci zajedno sa svojim narodom, unatoč svemu, vratili i obnovili svoj duhovni dom - rekao je Ivica Jagodić dodajući kako su u devastaciji crkve uništeni grobovi obitelji Eltz, počivalište sv. Bone, zaštitnika Grada, a crkveno blago je odneseno u Srbiju. - Na crkvi je bilo nekoliko velikih otvora nastalih razaranjem topničkim projektilima, krov je bio uništen, a zidovi ispisani raznim uvredljivim natpisima na ćirilici - prisjeća se žunik Ivica Jagodić.
Predstavnik Župe, Dražen Živić je pozdravio nadbiskupa Hranića i u kratkim crtama orisao povijest vukovarske crkve, od 1723. kada su vukovarski franjevci počeli graditi crkvu i samostan na uzvisini kraj Vukovara pa danas dominira vizurom grada, 1896. je proširena jer je postala pretijesna, a početkom prošlog stoljeća je bogato oslikana. Živić je podsjetio kako su franjevci bili među prvima povratnicima u svoj grad, a u siječnju 1999. je započela obnova koja je važna kao graditeljski pothvat, ali i duhovni jer je potvrdila Božju prisutnost i tako osnažila povratak hrvatskog čovjeka svome ognjištu u svome gradu. Gvardijan franjevačkog samostana u sklopu crkve sv. Filipa i Jakova, Gordan Propadalo prisjetio se kada je prvi put došao u razoreni samostan i crkvu, a po zidovima je bilo još gareži, a na stropu je ugledao neke čudne niti za koje su mu pojasnili da je korijenje drveća koja su u godinama okupacije Vukovara, rasli na ostacima crkve.
- Puno je napravljeno, a sjetimo se samo kako je crkva izgledala. Prvo je obnovljeno osnovno da se može koristiti, a usporedno se radilo i na obnovi te a izradi replika crkvenih sakramenata, oltara, pa je glavni oltar potpuno nov napravljen prema originalu jer ni jedna daščica nije ostala čitava. Vraćena je i franjevačka knjižnica - kaže fra Propadalo. Crkva sv. Filipa i Jakova i Franjevački samostan obnovljeni su novcem državnog proračuna, ali i donacijama vjernika iz Vukovara, cijele Hrvatske i svijeta.
