Na fakultetima više od 7000 slobodnih mjesta

Velik broj slobodnih mjesta za upis na sveučilištima najbolji je pokazatelj demografske katastrofe Hrvatske, što se najbolje vidi po tome da na sveučilištima ima slobodno 42 000 mjesta za upis svake godine što je više nego što se rodilo djece određenih godina!

Djeco, samo upisujte fakultete: to vam je 5 do 6 godina odgode zavoda za zapošljavanje!

Posebno su smeće ove privatne visoke škole,Vern, ZŠEM, Blatazari .... onda ona tvz MBA CBA. Upišite u Njemačkoj ili ENgleskoj neki ozbiljan studij i dobiti će te posao vani prije nego završite.

zašto bi se mučili i učili na državnim fakultetima kad na privatnim fakultetima i učilištima platiš i evo ti diplome postaneš "menadžer" stučnjak za ekonomiju magistar svega i svačega .država bi trebala ograničiti i uvesti red u te privatne škole škole jer tu nema znanja

Poštovani "ilikebacon": ne znam kakvo je kod Vas stanje, ali znam kako je kod mene. Meni je sve priznato sa Zagrebačkog sveučilišta (Filozofski fakultet, smjer je vezan za jezike, ali zbog privatnosti ne želim detaljnija objašnjenja). Dakle, riječ je oo društvenom smjeru koji se često ponižava u Hrvatskoj nasuprot prirodnim znanostima. Po takvoj logici Vi koji ste studirali fiziku na PMF-u (prirodne znanosti) trebali bi imati prednost u odnosu na mene (društvene znanosti), ali ipak vidimo da nije tako. Nadalje budući mi je vrlo dobro poznata sredina u kojoj živite i radite (USA/Kanada) onda Vam moram ukazati i na neke činjenice glede obrazovnog sustava i zakona zapošljavanja, poglavito visoko školovanih useljenika u dotičnim zemljama. Prvo, obrazovni sustav USA i Kanade, kao i načela priznavanja/nepriznavanja stranih diploma neprestano je podložan promjenama. Ono što je danas moguće, sutra to možda neće biti. Sve ovisi o tržištima rada i imigracijskoj politici. Znam da su nekoć medicinske sestre sa diplomama iz stranih zemalja bez poteškoća dobivale dozvole za rad u Kanadi i USA, ali sada više nije tako jer više ne prijeti nestašica za takvim zanimanjima. To što ste Vi završili fiziku na PMF-u u teoriji zvuči dobro, ali u praksi izgleda sasvim drugačije jer je možda Kanada i USA preplavljena takvim zanimanjima i stoga dotične zemlje pooštravaju kriterije , poglavito prema stranicama glede priznavanja diploma. Naime, dobro je poznato da cijela bilijunska populacija samo jedne Indije, na primjer, neprestano sanja da dobije radnu dozvolu i nastave život u Kanadi ili USA. I sami vjerojatno znate da se najobrazovniji taxi vozači u svijetu nalaze upravo u New Yorku ili Torontu. Riječ je o visoko obrazovanim ljudima (liječnici, inženjeri, arhitekti... ) iz stranih zemalja koji nakon dolaska u USA ili Kanadu ne uspijevaju zbog ovih ili onih razloga dobiti posao u svojoj struci. Nekima, kao i Vama, na žalost, diplome nisu priznate pa se moraju snalaziti u životu na razne načine. I na kraju, nije ni meni bilo bajno u samim počecima u stranome svijetu. Istina, zagrebačku diplomu su mi priznali, ali mi to nije bilo dovoljno da odmah nađem posao u svojoj struci. Naime, kao što i sami znate, uvijek se prednost daje domaćem kadru, domorodcina, što me je opet potaknulo na dodatno školovanje (usavršavanje). Ukratko, pored upornosti i neizmjernog odricanja, potrebno je tu i nešto sreće. Mene je sreća zadesilo, a Vas, na žalost, nije. Nadam se da će se stanje i kod Vas popraviti. I na kraju: koje je najdeficitnije zanimanje u Sjevernoj Americi u ovome trenutku? Liječnici? Ne. Inženjeri? Ne. Nuklearni fizičari? Ne. Odgovor: katolički svećenici ! Katolički svećenici su danas u velikoj potražnji. Oni se trenutno masovno uvoze iz Afrike, Azije i Latinske Amerike, jer ih nema dovoljno u domaćim sredinama. Katoličkim se svećenicima strane diplome odmah priznaju. Oni odmah dobivaju posao čak i sa minimalnim znanjem engleskog jezika, i uvijek su dočekani raširenih ruku u novoj sredini. Isto se događa i sa časnim sestrama, ali donekle u manjoj mjeri. Ukratko, u Sjevernu Ameriku najlakše se ide preko bogoslovnog učilišta. Mnogi u Hrvatskoj ovoga nisu svjesni. (Eto, sada sam otkrio tajnu.) I na kraju, svim mladim tićima fićfirićima u Hrvatskoj koji sanjaju o naglom uspjehu u Sjevernoj Americi, poručujem iskreno: prije očekujte neuspjeh, nego uspjeh. Očekujte puno rada, odricanja, razočaranja i suza. Vaša diploma iz Hrvatske može biti priznata, ali i ne mora. Sve ovisi o trenutku, prilikama i potrebama sredine u koju dolazite. Da biste uspjeli morate se kao stranac neprestano dokazivati i dvostruko više raditi od domaćeg pučanstva (često puta i uz manju zaradu). Ukratko, bit ćete uglavnom gospodarski izrabljivani i diskriminirani, navlastito u počecima, i ponajviše u privatnome, a manje u društvenom sektoru. Također, ne možete sakriti ni činjenicu da ste novi doseljenik: vaš govor vas odmah odaje da ste stranac a vaše ime (Krešimir, Željko i sl.) izaziva jezu jer ga domaći svijet i ne može pravilno izgovoriti. Sve ovo, kao i tisuće većih ili manjih zapreka, stoje vam na putu bezbrižnog života i to su poteškoće koje u rodnoj domovini zacijelo ne biste osjetili. Stoga je po meni najbolje rješenje živjeti i raditi u Hrvatskoj (ako je ikako moguće!), čak i ako je standard niži nego na Zapadu. Možda ćete imati manje novca, ali ni u novcu nije sve. Duševni mir i kvaliteta života u jednome ličkome selu u društvu prijatelja i znanaca mogu biti u konačnici boljim rješenjem nego živčana rastrojenost i samoća u nekoj svjetskoj metropoli kao što je New York, Los Angeles ili Toronto. Stoga, ako baš morate iz Hrvatske, onda idite tamo gdje je najbliže - Austrija ili Njemačka. Puno je lakše i bolje nego prekomorske zemlje. Uostalom, mi smo Imoćani odavno proglasili Njemačku predgrađem Imotskog. Brzo se tamo ide, a još brže vraća. Naše je, rođo, naše....

Ljudi upisuju strane fakultete, da kasnije dobiju posao. Tko bi trpio ove stare stranačke papige stare koje prepisuju reference i troše vrijeme mladim ljudima.

Ja sam diplomirao u Hrvatskoj na zagrebačkom veleučilištu (Mudroslovni fakultet) a onda nastavio studije na Zapadu. Moram reći da je najviša razina školovanja upravo bila na zagrebačkom veleučilištu, a ono na Zapadu bio je samo mačji kašalj u usporedbi. U U Zagrebu ne samo da su pismeni ispiti bili zahtijevniji , već također i oni usmeni (na Zapadu usmenih ispita uopće nije ni bilo!). U Zagrebu smo kao studenti pisali brojne traktate i čitali tone knjiga, a na Zapadu je bio dječji vrtić u usporedbi: dovoljno je bilo pročitati 5-6 knjiga i pripremiti se samo za test. Naime, dok se u Hrvatskoj učilo da bi se nešto i naučilo , na Zapadu se učilo samo da bi prošli test. Ukratko, svi oni koji danas omalovažavaju hrvatska učilišta to rade iz zlobnih nakana. Činjenica je, na primjer, da je zagrebačko veleučilište vrlo cijenjeno u svijetu i oni koji ga zaobilaze u potrazi za nekim drugim rješenjima (kao što su strana ili privatna veleučilišta), vođeni su pogrešnim nakanama da je trava uvijek zelena na drugoj strani. Ovo znam iz osobnog iskustva jer mi je zagrebačka diploma odmah bila vani priznata te postala dobrom podlogom za daljnje usavršavanje. Posao kojim se danas bavim i koji je savršen za moje ciljeve upravo ponajviše proizlazi iz moje naobrazbe na zagrebačkom veleučilištu. Ukratko, sva ova kmečava depresija, defetisti i plačigude, ojađeni iscjedak hrvatske birtije, ovo ljudi koji potcjenjuju sve što je hrvatsko, oni niti ne znaju što je Hrvatska, a još manje znaju što je strani svijet. Umjesto visoka i vedra pogleda, s očima uprtim u zvijezde, oni koračaju maleni gradskim smetištima, bez vjere u sebe i svoje ljudsko poslanje. U zaključku, uspješan čovjek bit će uspješan bilo to u brazilskim prašumama, afričkim pustinjama, hrvatskom kamenjaru ili "bogatoj" Americi. Uspjeh, dakle, ponajprije dolazi od samog sebe, a ostali čimbenici ( škola, obitelj ili društvo u kojem živimo) od manjeg su značaja. Ili kako to lijepo kaže Ivan Mažuranić: "Boj ne bije svijetlo oružje već boj bije srce u junaka."

Interesira me tko se na području Hrvatske od učenika srednjih medicinskih škola upisao u redovan program ( ne u vanredan program uz plaćanje) bilo kojeg medicinskog veleučilišta ili medicinskog fakulteta.

a ko vise ima para za studirati...

Djeca su se opametila I upisuju studije u inozemstvu gdje ce nesto stvarno nauciti I poslije imati diploma koja nesto vrijedi pa mozda I dobiju posao. Uhljebi na nasim tzv. fakultetima uglavnom ne znaju tko im glavu nosi I to je glavni razlog sto je na ljestvici svjetskih svucilista Zagrebacko na 726 mjestu, a ostala nisu upoce rangirana medju 1000. To govori sve.

kakva vlada takav i obrazovni sustav= nikakav

prilika za šta, da uče gradivo po komunističkim metodama? Bolje nek bježe van u neke priznate fakseve, a ne tratit vrijeme s faksom s kojim si možeš zadnjicu obrisat.