– Smatram da smo u ponovljenom postupku uspjeli dokazati da dokazi na kojima se temeljila presuda da je Zdravko Vanjak počinio disciplinsko djelo nisu pribavljeni na zakonit način i nisu vjerodostojni i dostatni da netko ostane bez posla. Budući da se sud ne slaže s našim stavom, protiv rješenja ćemo se žaliti višim instancijama – kazala je odvjetnica Bojana Ivanišević nakon današnje odluke Disciplinskog suda MUP-a u Rijeci. Taj je sud potvrdio odluku Disciplinskog suda iz Karlovca iz 1996. godine po kojoj je bivši karlovački policajac Zdravko Vanjak ostao bez posla nakon optužbe da je posredovao u dobivanju potvrde za državljanstvo za H. Ć.
No prije tri godine Europski sud za ljudska prava donio je presudu protiv Republike Hrvatske ocijenivši da Vanjak zbog nezakonitog ispitivanja te iznuđenog priznanja i nepravednog disciplinskog postupka nije imao pravedno suđenje. Temeljem presude suda u Strasbourgu Ustavni sud u siječnju je slučaj vratio MUP-u na ponovni postupak kojemu se kraj ne nazire ni nakon 17 godina sudovanja. Tijekom postupka u Rijeci Vanjak je tvrdio da je te 1996. godine iznenada dovezen u PU karlovačku pod izlikom da treba riješiti probleme na poslu te je zatim ispitivan gotovo 24 sata bez prisustva odvjetnika. No policija kaže da je Vanjak u upravu došao sam službeni automobilom, naoružan i u uniformi. Ovo potonje opovrgnula je Vanjkova fotografija s ispitivanja na kojoj se vidi da je bio u civilnoj odjeći.
Tvrdnju policije da se Vanjak neposredno nakon ispitivanja nikome nije žalio na postupak obrana je “srušila” dostavljanjem preslika odgovora MUP-a na Vanjkove predstavke. Među svjedocima PU karlovačke, čiji je Vanjak bio djelatnik, tijekom postupka u Rijeci saslušan je i bivši šef kriminalističke policije. Zanimljivo, radi se o čovjeku koji je na tu funkciju došao na temelju krivotvorene svjedodžbe zbog čega je u konačnici ostao bez posla u policiji, a na sudu u Karlovcu bio je osuđen zbog krivotvorenja.
>>Nakon 17 godina priznali da su kolegu ispitivali cijelu noć
Zašto se ne piše o tome, kako i zašto su sudovi mogli (smjeli) donositi odluke kakve su donosili. Povreda čl.xy konvencije (čije odredbe RH mora poštivati) koje je RH potpisnik, se dogodila prije donošenja presude međunarodnog suda u kojoj je zaključeno da se radi o povredi esencijalnog, najbitnijeg prava, pravičnosti u postupku i omogućavanje da sve stranke u postupku imaju ista prava i mogućnost sudjelovanja u istim razmjerima. Kako su niži sudovi pa i ustavni sud RH smjeli ne samo povrijediti to pravo (disciplinski sud) , nego i dalje to isto pravo povrijeđivati ( odnosno potvrđivati tu povredu- Upravni/Ustavni sud). A onda nakon presude eurospkog suda i njihovog zaključka da je povrijeđeno navedeno esencijalno pravo, niži sudovi opet nastavljaju sa istim povredama, da bi najzad ustavni sud pametovao i filozofirao o tome kako niži sudovi nisu smjeli tako postupati. Postavlja se pitanje kome ova žabokrečina od ustavnog suda pametuje kad je prije toga i sam to isto pravo povrijedio, a u naravi mu je glavna bit postojanja upravo zaštita takvih prava. Kome služi taj suda kad mu pravnici nisu upoznati niti sa domaćim pdredbama a kamoli sa nekakvim konvencijama. Za što se troše novci hrvatskih poreznika kad ti isti pokemoni putuju po svijetu po raznoraznim skupovima, u skupim odjelima i glume bandite, čemu sve to kad oni ne znaju niti gdje su bili niti o čemu se radi. Ako pak znaju, kako onda da donose ovakve odluke ??? Čemu nam služe sudovi ako moramo po pravdu u neku drugu zemlju ??