Nekima ispod časti, nekima ispod pristojne plaće, ali poslovi čišćenja kod nas dugo nisu bili na cijeni. No, i tome pomalo dolazi kraj. Uz konobare i prodavače, čistači(ce) su među najtraženijima, a nije ih lako naći ni uz plaće koje će ovog ljeta na Jadranu, uz osiguran smještaj, ponegdje dosezati i više od 1200 eura. Cijene čišćenja po satu, pak, otišle su u nebo. Sat je s prosječnih sedam do deset eura prije korone, skočio na 15 do 20 eura, a negdje čak i više od toga. Obično je pravilo – što ekskluzivnija destinacija i smještajni objekt, to viša cijena. No, poskupjelo je sve u turizmu, pa je red da i spremačice počnu pristojno zarađivati.
Ali, kako to već biva, za jedne pravda, za druge muka. Ponajviše problema imaju privatni iznajmljivači, kojima ni prije nije bilo lako naći pouzdanu osobu koja će uskočiti kad je smjena gostiju i u tih nekoliko sati kad jedni odu, a drugi dođu, sve urediti da blista. Mnogi iznajmljivači nastoje taj posao obaviti sami, ali rijetki su oni kojima ne bi dobro došao još jedan par ruku.
Isplativije čistiti vilu
– Nekad smo plaćali ženu, moglo se naći ispomoć i za sedam eura na sat. Sad nam je to preskupo, a i teško je nekoga naći pa sami čistimo supruga i ja. Imamo tri apartmana i u špici se zna dogoditi da gosti kasno iziđu, drugi već dođu, a apartman nije spreman. Snalazimo se, poslužimo im kavu, voće ili nešto ozbiljnije za prigristi. Ovisi koje je doba dana i koliko će morati pričekati – govori iznajmljivač s Kvarnera.
Umaški iznajmljivač Boris Brajković, koji je i tajnik Udruge privatnih iznajmljivača sjeverozapadne Istre, snalazio se proteklih godina uz pomoć dviju umirovljenica. I sam bi uz njih zasukao rukave, a ove godine je zasad bez rješenja.
– Dvije gospođe koje su mi lani pomagale otkazale su, a nove još nisam našao. Nije im bilo previše drago što i ja radim s njima, tako izgube barem sat posla i automatski im se smanji zarada i našle su nešto unosnije. Više im se isplati uzeti vilu s bazenom, gdje imaju posla cijeli dan ili čak i po nekoliko puta tjedno, nego kod mene jednom tjedno raditi dva-tri sata. Inače, koliko vidim, nemoguće je naći pomoć u čišćenju za manje od 15 eura na sat, a mnogi traže i 20 eura – potvrđuje Brajković skok cijena čišćenja.
– U slučaju da je veći apartman za koji treba tri sata čišćenja, već uz cijenu od 15 eura za iznajmljivača to postaje neisplativo čim se radi o boravku od, recimo, tri noćenja. U tom slučaju vam praktički pola od onog što dobijete za noćenje odlazi na čistačicu, a izvan sezone i cijelo noćenje. Istina je da smo mi iznajmljivači digli cijene u odnosu na lani, neki i do 30 posto, ali uz inflaciju i druge rastuće troškove mnogima su sad problem i čistačice. A među iznajmljivačima ima i dosta starijih koji ne mogu to sami obaviti i kada bi htjeli – kaže tajnik Udruge privatnih iznajmljivača sjeverozapadne Istre.
S tim problemima susreću se iznajmljivači duž obale. Pritom, tzv. zimmer frei ima čak 105.000 objekata sa 612.000 kreveta, koji su u ljetnoj špici iz tjedna u tjedan praktički dupkom puni. Niču, naravno, i servisi za čišćenje, koji u općoj nestašici radne snage već zapošljavaju i strance, pa i iz Azije, Čilea i Argentine. Kombinacije su razne, ali, reći će i predsjednica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja Barbara Marković, cijena čišćenja preko servisa nerijetko i dodatno raste zbog PDV-a.
Lorencin lansirao ideju
– Da, u tom slučaju, prema posljednjim informacijama koje sam čula i koje su me malo šokirale, cijena sata čišćenja bude i 25 eura. A još lani se u Splitu i na otocima moglo naći ženu za 12-13 eura po satu i nekako mi se čini da bi sada bilo realno da cijena bude koji euro više od 15. Nisam sigurna ni koliko je uvoz radne snage rješenje, gdje smjestiti te ljude – pita se B. Marković, koja kaže da obitelji, ako se radi o manjim objektima, same nastoje pospremiti svoje sobe i apartmane.
– Jedina solucija za obiteljski smještaj je udruživanje, takozvani integralni hoteli, što znači zajedničku recepciju, uslugu čišćenja, pranje rublja i slično za više iznajmljivača – zalaže se naša sugovornica.
Inovativnu ideju o povećanju kvalitete i profesionalizaciji obiteljskog smještaja preko integralnih i difuznih hotela lansirao je, inače, još 2014. tadašnji ministar turizma Darko Lorencin, ali dosad se, nažalost, nije "primila".
Tko kaže da nema radnika? Evo, ja ću čistit apartmane za dvije tisuće eura?Ima da se sve cakli.Nema veze što imam faks i govorim tri strana jezika,nije mi problem ili sramota. Primat ću goste,posluživat,parkirat kola,pazit djecu uz to,kao kod kuće. Sezona 5 mjeseci,to je 10 tisuća - čistaka. To teško mogu u Njemačkoj zašparat za godinu dana, s ovim cijenama smještaja,prijevoza,hrane. Ima ljudi,samo platite i svi budu sretni.Rad se mora počet cijenit.Pustite se šupljaka kao 4. posindustrijska revolucija,robotika,migranti.Nitko od njih NIKAD neće moć zamjenit žuljevite ruke hrvatskog čovjeka.I pošten rad,kad je pošteno plaćen.