“Ovi se ljudi ne mogu dogovoriti ni o čemu, pa čak ni o tome pada li vani snijeg ili ne.” Ustvrdio je to još na početku mostarske političke krize, neposredno nakon rata, jedan frustrirani strani diplomat, koji je ubrzo nakon toga napustio taj grad i Bosnu i Hercegovinu te se vratio kući. Oni koji su se tada smijali njegovoj frustraciji danas su smrtno ozbiljni. Međunarodna je zajednica pokušala riješiti problem ovoga grada, ali je napravila još veći kaos. Kriza traje bez prestanka još od početka rata 1992., a ratni sukobi svakoga protiv svih pretočili su se u političke probleme koje su ovaj grad učinili stalnom ratnom zonom.
Nema preglasavanja
Posljednja politička kriza u Mostaru buknula je ove godine nakon što je Ustavni sud BiH poništio Statut Mostara koji je 2004. nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown. Tim je statutom grad podijeljen na šest izbornih jedinica, tri hrvatske i tri bošnjačke. Iako su hrvatske brojnije, Statutom je određeno da svaka izborna jedinica daje isti broj gradskih vijećnika tako da Gradsko vijeće Mostara ima jednak broj hrvatskih i bošnjačkih zastupnika. To znači da je većinsko hrvatsko područje jugozapad, u kojem je upisano 29.000 birača, birao isti broj vijećnika u Gradsko vijeće kao i većinsko bošnjačko područje jugoistok, gdje je upisano 7000 birača. Znači, jedan glas Bošnjaka vrijedio je kao četiri hrvatska glasa! Time se osiguralo da Bošnjaci u Mostaru ne mogu biti preglasani.
Paddy Ashdown je davno otišao iz BiH, ali su problemi koje je stvorio ostali. Hrvati su tražili na Ustavnom sudu BiH promjenu Statuta Mostara i izjednačavanje vrijednosti glasa svakog građanina Mostara. Sud je presudio u korist njihovih zahtjeva i dao rok od šest mjeseci za provedbu odluke. Taj je rok istekao prije šest mjeseci, no ništa se nije dogodilo. Nametnuti Statut Mostara još nije promijenjen i zbog ove situacije u Mostaru nisu 7. listopada ove godine održani lokalni izbori. Dok su građani ostalih gradova u BiH izlazili na birališta, Mostarci su izašli samo na kavu. Gradskom vijeću je istekao mandat, a jedini odgovoran u vlasti u Mostaru ostao je gradonačelnik Ljubo Bešlić.
– Do kraja godine provodit ćemo ono što je predviđeno proračunom, ali Mostar u 2013. godinu ulazi s velikom neizvjesnošću – govori Bešlić. Na pitanje ima li on sam ovlasti da nametne proračun za 2013., odgovora potvrdno, ali...
– S obzirom na političku situaciju, da proračun nameće gradonačelnik, to bi boli jako specifično i osjetljivo pitanje. Očekujem da će OHR (Ured visokog predstavnika u BiH) imati aktivniju ulogu u svemu ovome – zaključuju Bešlić. On do kraja mandata neće imati pomoć Gradskog vijeća Mostara, koje je raspušteno. Zamjenik predsjednika tog tijela Danijel Vidović ističe još jedan apsurd: u ovom trenutku nema ni jedne institucije u državi koja bi mogla produljiti mandat Gradskom vijeću Mostara ili vijećnike razriješiti dužnosti!
– Rad Gradskog vijeća od samog je početka mandata bio otežan. Godinu i pol dana birali smo gradonačelnika, stanje se radikaliziralo. Kada smo to preživjeli, došlo je do krize na federalnoj razini, a ona se prelila na Mostar. Mi četiri godine pokušavamo raditi u gotovo nemogućim uvjetima, napetosti i sukobi su svakodnevni – kaže Vidović.
Da je on u pravu, potvrđuje i posljednja izjava jednog od bošnjačkih čelnika u Mostaru. Predsjednik Gradskog odbora SDA Zijad Hadžiomerović prije nekoliko dana zaprijetio je novim ratom.
>> Mostar - jedini grad u BiH u kojem nisu održani izbori
Prijetnje ratom
Poručio je da treći entitet znači oružje i krv te da bi osnivanje federalne jedinica s većinskim hrvatskim pučanstvom značilo novi rat. Naravno, cijela je ta izjava vezana uz rasplet u vezi sa sudbinom mostarskoga Statuta: ako se provede odluka Ustavnog suda, to će de facto, prema čelnicima SDA, značiti da Mostar postaje hrvatski stolni grad u BiH i da je otvoren put za formiranje trećeg, hrvatskog entiteta. Ozren Kebo uređuje tjednik Gracija u Sarajevu. I on i njegov otac, pokojni Alija, ugledni su intelektualci koji dobro kotiraju na obje strane Neretve. Danas s distance promatra politički kaos u Mostaru.
– U Mostaru je problem sve, od zadnjeg kamenčića na ulici do teških političkih pitanja. Zbog toga, a prije svega drugog, oni koji vladaju u Mostaru trebaju odlučiti da žele riješiti probleme i Mostar učiniti normalnim gradom. U ovom trenutku, ma koliko to nekome ne bilo pravo, Mostar nije normalan grad. Potrebna je dobra volja i odlučnost da se riješi problem. Treba naći rješenje koje nikoga neće učiniti ogorčenim, a tu ja vidim barem četiri kategorije ljudi. Prvo, tu su Bošnjaci i Hrvati, u drugoj odmah uz njih Srbi, koji su svojevrsna žrtva konflikta dvaju većinskih naroda. Srbe nitko ništa ne pita, a trebalo bi. Tu su i Židovi i svi drugi koji ne žele na etničkoj osnovi graditi svoj identitet – ističe taj intelektualac.
Kao najsvjetliji primjer svoje teze da Mostar nipošto nije normalan spominje gradnju zgrade Gradske vijećnice, koja je niknula na bivšoj ratnoj, a sada etničkog crti razdvajanja u Mostaru. Pokraj nove vijećnice spomenik su palim borcima HVO-a najprije postavili Hrvati, a onda su, pod okriljem noći, spomenik poginulim borcima Armije BiH postavili Bošnjaci. U vijećnicu najprije nisu htjeli bošnjački zastupnici, a sad ne žele ni hrvatski. Još jedan mostarski apsurd – zajedno su gradili objekt, a sada on zjapi prazan.
– Ta, svojevrsna „spomenička kriza“ o tomu koji spomenik postaviti ispred Gradske vijećnice najbolji je primjer nesuživota. Ne postoji spomenik koji bi tu mogao stajati a da nekoga ne vrijeđa. Rješenje je da tu ne bude ni jednog spomenika. To može izgledati kao sporedni problem, ali od takvih „malih“ problema nastaju oni veći. U Mostaru još uvijek rat nije apsolviran na pravi način i ovdje tek treba početi razgovarati o početku rješavanja krize u Mostaru – zaključuje taj publicist.
Mogući budući gradonačelnik Mostara Slađan Bevanda, jedan od čelnika hrvatskog tima u pregovorima o izmjeni Statuta Mostara, ima nešto drugačiji stav i misli da Mostar nije grad slučaj veći od ostalih.
– Dapače, opće stanje u Mostaru u nekim je segmentima puno bolje od nekih drugih sredina. Međutim, određeni krugovi namjerno radikaliziraju stanje u gradu i nameću takvo mišljenje kako bi grad u konačnici dobio poseban status. Mostar mora biti jedinstven, europski grad, ugodan za život svim svojim stanovnicima – ističe Bevanda. Dodaje kako Hrvati u privatnoj poslovnoj inicijativi godinama ulažu velik novac u ovaj grad jer vjeruju u njega, dok bošnjački investitori i oni iz Mostara svoja sredstva ulažu u druge krajeve.
Hrvatski kut
– Na većinski hrvatskim gradskim područjima investitorima se naplaćuje renta i naknada za uređenje zemljišta. Taj se novac vraćao u te dijelove grada i oni su se razvijali. Većinski bošnjačke općine nisu donosile programe uređenja zemljišta, pa investitori nisu niti imali obvezu plaćati ta davanja, čime im se pogodovalo, a ti dijelovi grada nisu se razvijali. Možda treba postaviti pitanje gdje je završio taj novac. To je jedan od razloga zašto je desna obala Neretve razvijenija od lijeve. Usto, tri bivše općine s bošnjačkom većinom grad su opteretile famoznim kuvajtskim kreditom od 20 milijuna maraka koji je potrošen isključivo u tim općinama, a danas je otplata toga kredita, prema presudi suda, pala na cijeli grad. Hrvatski su investitori i u ovoj teškoj recesijskoj godini uložili više od 100 milijuna maraka u Mostar – zaključuje Bevanda.
Gledajući iz hrvatskog kuta, stvari stoje ovako: mi radimo, napredujemo, ekonomski smo snažniji, imamo jako zaleđe (zapadna Hercegovina) i želimo politički dominirati jedinim velikim gradom u BiH u kojem smo većina. Stoga želimo da Mostar bude uređen kao i Sarajevo i Banja Luka, u kojima politički vladaju Bošnjaci, odnosno Srbi. Iz kuta Bošnjaka stvari izgledaju ovako: nas je danas manje, ali zbog etničkog čišćenja koje su počinili Hrvati, teže živimo jer je politička i gospodarska moć kod brojnijih Hrvata, koji su se naselili iz zapadne Hercegovine, te želimo u etničkim općinama imati sigurnost da nećemo nestati. Stavovi se nisu promijenili od kraja rata do danas. Ni za milimetar.
– Mostar je već godinama u stanju političke, ekonomske i svake druge blokade. Na žalost, neriješeni odnosi u Bosni i Hercegovini od Daytona do danas najviše se prelamaju na Mostaru – govori nam Nino Raspudić, Mostarac sa zagrebačkom adresom. On smatra da nije Mostar slučaj, nego cijela BiH.
– Za ovakvo stanje u gradu podjednako je kriva međunarodna zajednica, koja je nametnula Statut koji, kao jedinstveni slučaj u BiH, provodi diskriminaciju među građanima, ali i vodeće političke stranke u gradu, koje ne uspijevaju naći konsenzus o zajedničkim interesima bitnima za grad. Osnovni problem BiH su parcijalna i nedosljedna rješenja – imamo tri naroda, a dva entiteta. Dakle, u slučaju RS je primijenjeno načelo etnoteritorijalizacije, a Bošnjaci i Hrvati su ubačeni u potpuno drugačiji, federalni okvir – objašnjava Raspudić te dodaje da Mostar treba imati rješenje u kojem neće moći biti moguće jedan narod preglasati, a onda to rješenje prebaciti na više razine vlasti.
A zasto je hrvatska, katolicka, strana razvijenija nego muslimanska strana? Iz istog razloga kao u Libanonu, Albaniji i svugdje gdje zive krscani i muslimani.