Kad na svu tekuću recesiju, otkaze, bankarsku apokalipsu, inflaciju, kresanje plaća i druge nedaće koje mu prijete sa svih strana ruski građanin upadne u već legendarne moskovske prometne krkljance, može mu se učiniti da se zapravo ne vozi kući ili na posao, već polagano, ali sigurno – prema rastrojenosti.
Vrijeme će stoga pokazati kako će tržište reagirati na novu profesiju smišljenu negdje u tim sumanutim cestovnim čepovima: taksist psiholog ili možda psihotaksist.
“Rješavanje egzistencijalnih problema” u vrijeme vožnje ili “popust za stalne klijente” neke su od reklamnih parola Linara i Pavela, navodno educiranih psihologa koji su, piše Moscow Times, u svojim mobilnim taksiordinacijama pacijente spremni podvrgnuti čak i psihoanalizi.
Seanse naplaćuju 200, odnosno 240 kuna na sat, što je, s obzirom na standarde prometnih gužvi u Moskvi, sasvim prikladna cijena. Pavel ne zna zašto je baš u Rusiji iznikao trend psihotaksista, ali kaže: “Sve je stvari netko jednom morao izmisliti, zar ne?”
No, Pavel i Linar tek su početnici; kao i mnogi veliki ljudi i ideje, i ova je došla iz provincije – iz Sibira. Prije dva mjeseca Komsomolskaja pravda objavila je reportažu o 40-godišnjem Vadimu, rastuće popularnom taksistu psihologu iz Tomska. Vadim nema stručne naobrazbe, već tvrdi da je o ljudima mnogo naučio radeći kao otpremnik prtljage na aerodromu u Rigi.
No, posao psihologa zahtijeva udubljenost u razgovor, pa Vadim zasad najviše problema ima sa zadržavanjem pozornosti na zbivanja na cesti. U Moskvi pak, gdje neke avenije imaju i po osam trakova na kojima se, kad nema gužve, vozi i iznad stotke, izazovi će biti još veći.
