Nakon Oluje cesta D1 južno od Karlovca postala je glavna veza između unutrašnjosti i južnog Jadrana. Na nju su se vratili i europski turisti, a kako se povećavao promet, rastao je i broj nesreća. Ubrzo je pedesetak kilometara ceste od Karlovca prema Slunju dobilo naziv “cesta smrti” koji je donosio strah mnogim vozačima i putnicima.
U policijskoj statistici redale su se teške nesreće, a kao njihov uzrok spominjala se uglavnom prevelika brzina. Mnoge nesreće ostale su misteriozne jer se nisu mogli utvrditi razlozi zbog kojih su vozači pretjecali na nepreglednim mjestima ili zbog čega su mnogi karlovački vozači koji dobro poznaju cestu uspijevali izletjeti s kolnika kojim su prije toga prošli tisućama puta. Nagađanja su otišla toliko daleko da su neki tvrdili da nesreće uzrokuju podzemne vode.
Sve je to pokrenulo niz akcija PU karlovačke, MUP-a, Savjeta za sigurnost cestovnog prometa... Na toj cesti, na kojoj je kad je sagrađena dopuštena brzina bila 90 kilometara na sat, uveden je niz ograničenja. Brzina je na kritičnim mjestima ograničena na 70, zatim na 60, a posljednji put na 50 kilometara na sat. Broj teških prometnih nesreća smanjio se tek kad su otvorene autoceste koje su rasteretile taj smjer. No, još nije riješena tajna zbog čega ta cesta odnosi tolike živote.
