Mirovinski sustav ima mnogo poteškoća, a na okruglom stolu u organizaciji Večernjeg lista na temu mirovinske reforme, svoje viđenje o ovoj kompleksnoj temi voditeljici Petri Baliji dali su predsjednik stranke Fokus Davor Nađi, ekonomska stručnjakinja Vedrana Pribičević i predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa Davor Huić.
Temeljno pitanje, koje muči mnoge građane, jest koliko je mirovinski sustav održiv i koliko je velik problem netransparentnog obračuna mirovina? Davor Nađi je naglasio kako je mirovinski sustav trenutačno održiv, ali dugoročno nije. Kad nestane EU novca i kad se državni proračun bude slabije “punio”, pitanje je hoće li biti dovoljno sredstava. Osobno smatra da je dobar smjer da se ide prema jačanju vlastite štednje.
Vedrana Pribičević dodala je kako je pitanje mirovina i političko pitanje jer se radi o načinu kako ćemo postaviti sustav, hoćemo li značajno povećati broj rođene djece, hoćemo li uspostaviti migracijsku politiku koja će privlačiti radnike i slično. Trenutačni sustav je održiv, ali garantira jedino niske mirovine, stoga ljudima treba objasniti da odlazak u prijevremenu mirovinu bez dobrog razloga zapravo za njih nije povoljna opcija jer znači nižu mirovinu i veću vjerojatnost upadanja u siromaštvo. Zaključila je kako ne treba njegovati kult rada i rad do smrti, ali nije dobro tjerati radno sposobne ljude u mirovinu jer nedostaje kvalitetnih radnika u mnogim branšama.
Davor Nađi je naglasio kako stranka Fokus predlaže povećanje izdvajanja za drugi stup zbog visine mirovina i održivosti mirovinskih sustava. Vjerojatno je produljenje radnog vijeka, iako to u ovom trenutku ne predlažu, već smatraju da se mirovinski sustav može ojačati ulaganjem u drugi stup i ojačavanjem ekonomije koja će potaknuti rast plaća. Također, smatra da je uz radnu migraciju potrebna i dobra demografska politika na razini cijele države. Dodao je i kako je pred nama izborna godina, glasači će imati izbor i nada se da će prepoznati da su trenutačno gradovi u kojima se najbolje živi oni kojima upravlja njegova stranka.
Vedrana Pribičević, ujedno i predsjednica Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, vrlo je zainteresirana za to što će se događati s mirovinama. Jer, ako se pretjerano oslanjamo na prvi mirovinski stup, koji ima političke implikacije, znači da moramo značajno povećati broj rođene djece, što se na primjeru Zagreba pokazalo kao užasno skupo. Dakle, ako ljudima platite da imaju djecu, oni će ih imati, ali to će biti prohibicija, i to skupa. S druge strane, imamo migracijsku politiku koja će u Hrvatsku privući radnike. Pitanje je, naravno, i koliko će ti radnici uplaćivati u mirovinski sustav te kakve poslove će raditi. Ljudi koji imaju niže plaće uplaćuju manje u mirovinski sustav. Dakle, oslanjanje na prvi mirovinski stup je politička odluka, a ona se osobno zalaže za jačanje drugog mirovinskog stupa. Uz to, moramo disperzirati rizik i imovinu investirati unutar eurozone kako bismo dali zamašnjak drugom stupu. Zaključila je i da imamo izbor između fondova, ali i to kako će se imovina investirati. Prvi mirovinski fond ima svoju dinamiku i ključno je ljude osvijestiti da država prvi mirovinski fond može koristiti za utjecaj na umirovljenike, kroz drugi se ne može nikoga ni na što prisiliti, i to je jedini put u bolje sutra.
Davor Huić je dodao da se udruga Lipa zalaže za varijantu mirovinskog sustava u kojem bismo svi mi bili više odgovorni za svoje buduće mirovine, a manje politika. A politike uvijek žele biti više odgovorne, i u toj poziciji da dijele novac itd. Znači dilema pred nama je, ili ćemo nacionalizirati drugi stup i sve opet vratiti na ono staro, ili ćemo jačati drugi stup i ići u tom smjeru, tj. ojačati drugi stup i napraviti da sustav bude održiv dugoročno, uz zaključak da je to dvojba koja je pred svim biračima.
Davor Nađi je podsjetio da smo u vrijeme pandemije zapravo imali sreću u nesreći. Imali smo gospodarski pad, ali smo dobili i najviše iz europskih fondova za oporavak. Ta sredstva nam u ovom trenutku pomažu, ali onda dolazi suočavanje sa stvarnošću jer će fondovi presahnuti, a proširenje EU i rast standarda uzrokovat će da više ne možemo povlačiti toliko novca. Uz to baby boomeri odlaze u mirovinu, što se vidi na stranicama DZS-a, i imat ćemo istovremeno lošu demografsku sliku, manje novca u proračunu i manje potencijalnog novca koji dolazi izvana. U tom trenutku, kad se dogodi nekakva recesija, nastat će veliki problemi s mirovinskim sustavom. Stoga, moramo jačati drugi mirovinski stup, sa 5% na 7%, i smanjiti prvi sa 15% na 13%, uz veću slobodu upravljanja svojom štednjom u drugom stupu. Kako bismo osigurali isplatu mirovina i u jačim recesijama, Nađi je napomenuo da se zalaže za koncept osnivanja Fonda za stabilizaciju mirovinskog sustava koji bi se punio 2 do 3 godine prije negoli krene mirovinska reforma. Kada se napuni do mjere od 2 do 3 posto BDP-a, taj fond bi djelovao kao osigurač ako bi za prvi stup nedostajalo sredstava iz proračuna. Time bi mirovinski sustav bio sigurniji i dugoročno održiviji te bi osigurao više mirovine u odnosu na prosječnu plaću.
Uz sve to moramo podići i konkurentnost gospodarstva jer ako se samo okrenemo turizmu i dijelimo socijalna prava, situacija neće biti dobra.
Za kraj, Davor Huić zaključio je kako je najveći problem, koji danas tišti umirovljenike, niska mirovina, koja je na nekih 37, 38% plaće, što je primjerice, niže nego u susjednoj Srbiji i BiH. No važno je znati da nema brzih rješenja za povećanje mirovine, ona su spora i govorimo o 20 do 30 godina perioda jačanja ekonomije, privlačenja stranih investicija, kreiranja boljeg poslovnog rješenja i suočavanja s pitanjem demografije, koje trenutačno nije političko pitanje broj jedan u Hrvatskoj, a trebalo bi biti. Trenutačno demografsko stanje je ozbiljna situacija koja neće utjecati samo na mirovine nego i na strukturne promjene koje će se odraziti na cijelom društvu.
