Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt kao jednog od krivaca za
svoju smjenu navela je suca Županijskoga suda u Zagrebu Ivana Turudića.
Smatra da je "otpisana" kad ga je odbila imenovati za predsjednika toga
suda. O svojim vezama s Miroslavom Šeparovićem, o presudi Petraču te
zašto ga bivša ministrica "nije voljela", za naš list govori sudac
Turudić.
Kako ocjenjujete reformu pravosuđa,
koju je bivša ministrica isticala kao svoj najveći uspjeh?
Reforma pravosuđa zapravo nije ni započela, osim kozmetičkih
zahvata za potrebe kamera. Osnovni problem reforme pravosuđa četiri su
suda, u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Tko to sredi, proveo je
reformu. Ne znamo je li išta napravljeno u rasterećenju sudova koji su
preopterećeni. Što se gruntovnica tiče, podaci o neriješenim predmetima
samo su uvedeni u digitalni oblik, ali nije riješen meritum. Njezina
reforma nalikuje na Potemkinova sela. Evo primjera, postupak imenovanja
sudaca ostao je netaknut. Naime, i dalje se suci biraju bez objektivnih
kriterija.
Pa zar nije smanjen broj neriješenih
sudskih predmeta?
Smanjio se trend porasta neriješenih predmeta. No onaj broj od
milijun i pol neriješenih predmeta nije se smanjio. Da bi se tu stvari
pomaknule nabolje, potrebno je učiniti puno više od uvođenja
prekovremenog rada sudaca.
Jeste li toliko moćni da ste se
osvetili ministrici kad vas nije imenovala za predsjednika Županijskoga
suda u Zagrebu?
To je u najmanju ruku smiješno. Ne ulazim u razloge zbog kojih je
smijenjena ministrica, ali moj joj je slučaj došao kao izlika.
Neistinite su njezine tvrdnje da bi ona bila brana struke od politike.
I ona sama je političarka. Osobno ne znam za političke pritiske koji su
navodno išli prema njoj.
Je li vaša presuda u slučaju otmice
sina generala Zagorca bila politički motivirana? Naime, u pitanju je
bio Hrvoje Petrač kojega je Vlada naznačila kao Gotovinina pomagača? Je
li bilo pritisaka iz izvršne vlasti na vas?
Nije bilo nikakvih pritisaka iz vlasti na mene. Znam da su oči
javnosti bile uprte u naš sud zbog toga slučaja. No, na mene nije bilo
pritisaka da donesem ovakvu ili onakvu odluku. Jedino je dan prije
objave presude ministrica Škare-Ožbolt panično zvala po Županijskom
sudu u Zagrebu. Zanimalo ju je kakva će odluka biti. Čak je pokušala
preko zajedničkih znanaca to doznati, što sam kategorički odbio.
Želite li vi to sugerirati da niste
bili svjesni zahtjeva politike u slučaju Petrač te da niste vodili
računa o željama premijera i ministrice pri odmjeravanju kazne?
Nikad nitko nije vršio pritisak na mene. Sve su to insinuacije,
vrlo smišljene i planirane. Ministrica me je bila dužna od toga
zaštititi. Ali nikad nije ni riječi rekla protiv napada na mene.
Dapače, stekao sam dojam da je ona te napade i podgrijavala. Iskreno
vjerujem da je politika bila zainteresirana za ishod toga postupka i
pozivi ministrice pokazuju da nije znala kakva će biti presuda.
Je li vaša presuda bila u skladu
s očekivanjima premijera i ministrice?
To morate pitati njih. To ne znam. No ministričini napadi na mene
počeli su kad sam donio presudu.
Zbog čega ste, prema vašem mišljenju,
stali na žulj bivšoj ministrici?
Posljednjih godinu dana doista sam bio izložen klevetama i
objedama Vesne Škare-Ožbolt. O tome koji su njezini motivi i zašto je
uložila toliku strast da me ocrni i kao suca i kao osobu, ne znam.
Možda je razlog intervju u jednom dnevnom listu u kojem se nisam
dovoljno divio njezinim reformskim potezima.
Je li vam žao što niste postali
predsjednik Županijskoga suda? Hoćete li ponovno pokušati?
Žao mi je jer htio sam biti predsjednik suda. Da nisam htio, ne
bih se kandidirao. Međutim, nakon ovih objašnjenja i ponašanja bivše
ministrice i razloga zašto me nije imenovala, nije mi žao. I za razliku
od onoga što govori njezin pobočnik Joško Morić, ja sam dobio tri puta
podršku struke. Veće mi je zadovoljstvo da sam dobio podršku struke, a
ministrica me nije imenovala nego da je bilo obratno.
Jeste li se u međuvremenu sastali s
Vesnom Škare-Ožbolt?
Bio sam kod nje u ministarstvu, i to nakon što me je odbila
imenovati za predsjednika Županijskoga suda. Tada mi se ispričavala i
lila krokodilske suze kunući se da ona nije kriva što nisam imenovan.
Govorila je da je krivnja na drugima. I da, nazvala me je nakon što je
smijenjena, na mobitel, i kazala da nije mislila na mene kad je
govorila o predsjednicima sudova. E, tada sam se ozbiljno zabrinuo za
nju jer imenom me je spominjala po medijima.
Jeste li vi sudbeni kadar HDZ-a?
To su gluposti i odbacujem takve objede. Sudac sam bio cijelo
vrijeme, osim kratkog izleta u politiku. Bio sam, naime, pomoćnik
ministru pravosuđa Milanu Ramljaku, Zvonimiru Šeparoviću i Stjepanu
Ivaniševiću, a samo tjedan dana Miroslavu Šeparoviću.
Zašto su vam protivnici kao krimen
spominjali podatak da ste brat Marije Turudić, nekad ključne osobe u
Fondu za privatizaciju?
To su tipične diskvalifikacije u nedostatku argumentacije. Svoju
sestru volim i nemam se čega stidjeti u vezi s njom. A te metode iz
doba staljinizma ne impresioniraju me.
Prijateljstvo sa Šeparovićem nema veze s poslom
Je li vaš zaštitnik Miroslav
Šeparović glavni pravosudni kadrovik HDZ-a? Je li zbog toga jer je on
odvjetnik generala Zagorca vaša presuda bila osuđujuća za Petrača?
To su laži i podmetanja. Ne poričem svoje dobre odnose sa
Šeparovićem, ali ima barem pedeset odvjetnika u Hrvatskoj s kojima sam
dobar. Slučaj koji spominjete i u kojem je Šaparović zastupao
oštećenika kao i presuda pokazuju da te teorije padaju u vodu.
