Nakon parlamentarnih izbora krajem 2011. na vlast dolazi Kukuriku koalicija predvođena SDP-om i premijer postaje Zoran Milanović. U toj koaliciji bili su žestoki protivnici gradnje Pelješkog mosta, kao i veći dio stručne javnosti jer je projekt po kojem se taj objekt trebao graditi bio nerealan i što se tiče izvedbe i ugovorene cijene. SDP i partneri tada su za zalagali da se Hrvatska spoji cestovnim koridorom kroz Neum. Tako je jednom prilikom, primjerice, pokojni Ivica Račan 2006. još kao predsjednik SDP-a, komentirajući gradnju Pelješkog mosta, podsjetio da ga je on prvi nazvao novim Obrovcem jer je u pitanju skup, neracionalan i ekološki štetan projekt. Bilo je to u vrijeme dok se tadašnji premijer Ivo Sanader zdušno zalagao za njegovu izgradnju.
– No to samo pokazuje da HDZ u izostanku svojih dobrih projekata poseže za lošima – govorio je tada Račan.
I tadašnji SDP-ov saborski zastupnik Ljubo Jurčić, koji je u drugoj polovici 2000-ih jedno vrijeme bio i kandidat te stranke za premijera, u to je vrijeme govorio da Pelješki most nije ni ekonomski ni politički isplativ.
– Most ne bi povećao ni BDP ni izvoz, a ne bi ni bitno pridonio razvoju toga kraja. Pristup tome kraju mogao bi se osigurati i na drugi način – tako je govorio Jurčić. I tadašnja saborska zastupnica Željka Antunović 2007. godine iznijela je jednom prigodom stav Predsjedništva SDP-a kako postoje mnogo smisleniji načini povezivanja teritorija RH koji nas neće dovesti u probleme sa susjedima. BiH je, naime, već tada najavila tužbu protiv Hrvatske zbog Pelješkog mosta. Nešto žešći po pitanju Pelješkog mosta bio je 2009. tadašnji predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Željko Jovanović koji je javno rekao ono što su mnogi mislili u to vrijeme, što ne mora biti nužno posve točno.
– Uski sloj umreženih, već vrlo bogatih HDZ-ovaca postaje još bogatiji preko grbače građana nakon gradnje mosta – rekao je Jovanović. Budući predsjednik Vlade RH Zoran Milanović govorio je pak 2011. da postoje puno veći prioriteti nego što je Pelješki most jer postoji 300.000 nezaposlenih te je svaka kuna važna za pokretanje gospodarstva. Stav SDP-ovaca o preskupoj i neisplativoj investiciji dijelio je i tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić. Pelješki most su SDP i partneri, koji su činili Kukuriku koaliciju, ugradili i u predizborni program uoči parlamentarnih izbora. Na njegovu predstavljanju u Dubrovniku, na kojem su sudjelovali čelnici koalicije Zoran Milanović, Radimir Čačić, Arsen Bauk i gospodarski strateg Branko Grčić, tadašnji predsjednik SDP-a Milanović obećao je da će Dubrovnik s ostatkom države sigurno biti povezan autocestom.
– Građevina zvana Pelješki most nije ništa drugo nego Dubrovački most – rekao je tada Milanović. Ustvrdio je također da vezano za gradnju nije učinjeno ništa, kako se ljudima godinama manipuliralo, što je izazvalo i bijes. Problem Pelješkog mosta, na kojem su radovi odavno stali i za koji nije bilo novca u proračunu, Kukuriku koalicija rješava ubrzo nakon dolaska na vlast, već početkom 2012. godine. Članovi hrvatskog konzorcija koji je dobio posao gradnje mosta, Viadukt, Konstruktor inženjering i Hidroelektra niskogradnja, tadašnji građevinski divovi u Hrvatskoj, odlaze u stečaj nakon što se za gradnju infrastrukturnih projekata zavrnula državna pipa.
Pred stalnim arbitražnim sudištem Hrvatske gospodarske komore 2. siječnja 2012. pokreću postupak naplate svojih zahtjeva po osnovi “usporene gradnje” mosta, dakle troškova zastoja, i to u iznosu od 150 milijuna kuna. Nova uprava Hrvatskih cesta, koju je preuzeo IDS-ovac Edo Kos, tada je morala donijeti odluku što će s mostom budući da je rok završetka radova bio 12. svibnja 2012. i da po isteku tog roka prestaju važiti garancije za izvršenje ugovora. Usto, na osnovi odluke Povjerenstva iz rujna 2011. Hrvatske ceste bile su obavezne vratiti izvorni projekt kao osnovu za izvođenje radova. Uprava Hrvatskih cesta razmotrila je tri scenarija nastavka aktivnosti na Pelješkom mostu i na kraju se odlučila za pokretanje postupka sporazumnog raskida ugovora. To, međutim, nije bio besplatan raskid ugovora. Hrvatske ceste i konzorcij izvođača formirali su, naime, povjerenstvo koje je imalo obvezu usuglasiti sve stvarne troškove nastale prilikom izgradnje Pelješkog mosta. Izvođači su pri tome tražili 331,9 milijuna kuna na osnovi stvarnih troškova, no na kraju priznati i sporazumom prihvaćeni troškovi iznosili su 168,7 milijuna kuna. To nije bio jedini propali novac potrošen na taj projekt. Na gradilištu mosta bilo je izvedeno radova u iznosu od 58,8 milijuna kuna, dok je trošak projektne dokumentacije iznosio 38,8 milijuna kuna. Ostali troškovi iznosili su 1,6 milijuna kuna. Ukupno je tako, ne računajući trošak za izvedene radove, na raskid ugovora, projektnu dokumentaciju i ostale troškove utrošeno 209,2 milijuna kuna, a to nije bilo moguće iskoristiti za realizaciju novog projekta povezivanja teritorija Hrvatske, što znači da je taj novac potrošen bez buduće koristi za RH.
A s obzirom na to da se pokazalo i da izvedeni radovi od 58,8 milijuna kuna nisu bili od koristi pri gradnji Pelješkog mosta po novom projektu, svota “bačena” na stari, propali projekt iznosila je čak 268 milijuna kuna. Vlada Zorana Milanovića 17. svibnja 2012. na sjednici i službeno prihvaća sporazum o raskidu ugovora o gradnji. Tadašnji ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić rekao je tada da je to zato što Hrvatske ceste ne mogu zbog financijske situacije osigurati potrebna sredstva za nastavak gradnje. Predsjednik Vlade Zoran Milanović istaknuo je pak kako bi svaka vlast željela imati Pelješki most, no da se Hrvatska mora okrenuti jeftinijem i efikasnijem rješenju tog problema u razumnom roku i za razuman novac.
– Taj most nije besmislica, ali njegova gradnja nije dovoljno ozbiljno isplanirana i financirana – poručio je Milanović. On je tada na sjednici Vlade poručio da od svojih ministara očekuje da ozbiljno pristupe provedbi projekta “neumskog koridora” kako bi to bio primjer efikasne i kvalitetne izgradnje.
– Cilj “neumskog koridora” isti je kao i Pelješkog mosta: spojiti Hrvatsku, ali na jeftiniji i učinkovitiji način, uz suglasnost našeg susjeda BiH i lokalne zajednice, a prvi naši napori pokazuju da to izgleda moguće – tako je u svibnju 2012. govorio Milanović. No priča o koridoru kroz Neum i Pelješkom mostu uskoro će dobiti novi zaplet, odnosno rasplet...
>>Idućih dana čitajte kako su se ipak vratili prvotnoj ideji.
Nikad nam nećete oprostiti ni zaboraviti to što smo obranili,oslobodili i ustrojili modernu i nezavisnu Hrvatsku! I nikad nećete prestati sa pokušajima da naudite hrvatskom narodu i Hrvatskoj! Živjela Hrvatska!