Marijan Gubina: Mojih 260 dana u logoru

Zanimljivo, kupit ću knjigu. Nek se napokon čuje i glas hrvatskih žrtava. Zanima me gdje su završili Srbi mučitelji, vjerojatno u državnim institucijama RH.

Bobota, Vera, Dalj, još su živi i mirno rade srbi koji puno znaju i koji su učestvovali u tim stravičnim događajima, mrze Hrvatsku državu i sve hrvatsko iz dna duše, sanjaju Veliku Srbiju, a najžalosnije žive u Hrvatskoj i nitko im ništa nemože

Marijane! Ti si samo jedna od nasih hrvatskih tuznih prica. Dragi Bog ti je dao snagu i moc da je artikuliras. Pricaj je i dalje - da ostala nasa djeca dozive stvarnost ! Neka tebe i tvoju obitelj blagoslovi Dragi Bog !

Neka se istina čuje!!! Baš me zanima da li će sad naš vrli predsjenik na proslavi Oluje opet spominjati "jadne" civile srbe koji su stradali,..... a nitko ni ne spominje nesrbe koji su bili ulogorima, žene koje su silovane, djecaca koja su lišena djetinjstva.... Josipoviću sram te bilo što šutiš o zločinima nad Hrvatima u ni manje ni više već u Hrvatskoj!!!

Ovako se treba ponasati i prestavljati Hrvatsku......................I u muci ponosan i normalan............to je ono ste treba Hrvatima................Sa ovim sto se vidi iz napisanog ,je za svaku pohvalu.............Jedno normalno prestavljanje patnji.................Tako vidjenje zla je trebalo da istrazuju i pisu nasi intelektualci,a ne sudionici...............Nazalost dosta toga je kod nas no obicnom covjeku,pa je pored patnje morao i knjige da pise.....................Neka se zapitaju nasi koji su nas tada vodili i ustrojavali drzavu,kako je doslo do toga da ovakav pacenik ostane na ulici poslije tolike tragedije i institucija koje su "brinule" o izbjeglicama...........Cesto se Hvale u ime Hrvatske da je Hrvatska brinula o izbjeglicama................Istina ima razliciti treba tacno istraziti i ovako ,istinom,prikazati sve sta se dogadjalo svidjalo se nekom ili ne..................