Zločini srpskih pobunjenika u zatvoru u Vojniću neće ostati nekažnjeni.
Za smrt dvoje starijih civila, maltretiranje i premlaćivanje ratnih
zarobljenika odgovarat će oni koje je država abolirala ili propustila
okončati postupak primjerenim pravorijekom. Sve je to, međutim, u
dalekom futuru, pravno gledano, krajnje neizvjesno...
Sumnjivci su u bijegu, negdje daleko, i teško će pravda ikada do njih
stići. Pravnim laicima doima se nevjerojatnim da netko tko je činio
takve užasne stvari može ostati nekažnjen. Oružana pobuna ili ratni
zločin? Kakva je razlika? Zatvor je bio isti kao i onaj u splitskoj
Lori. Tko je ušao, teško je zdrav izašao. I kakvu sad situaciju imamo?
Čuvare Lore očekuje između šest i osam godina zatvora, još jedan
postupak, realno i još pokoja godina zatvora. Za ono što se zbivalo
prije gotovo 14 godina. Pravna država pokazala je dosljednost i kaznila
smrt dvoje srpskih civila, koji su bili pod sumnjom za oružanu pobunu.
Već potkraj 1992. obojica bi tih zatočenika iz Lore, pravno gledano,
bili slobodni ljudi, jer bi bili abolirani. No, Lora je predstavljala
svršetak njihova života, a nesretni događaji uništili su i dobar dio
života njihovih čuvara. Politički imperativ vratio je taj slučaj na
svjetlo dana.
Lora je svojedobno bila sinonim za sposobnost razrješenja hrvatske
ratne traume u vlastitim redovima, dok je sam postupak budno nadziran
iz međunarodnog okružja. Vojnić tu gospodu nije toliko zanimao.
Dušobrižnici međunarodnih tijela i nevladinih organizacija za
promicanje ljudskih prava po službenoj dužnosti kao da su posve
usmjereni na traženje žrtava i njihovih krvnika isključivo na
jednoj strani.
Međutim, i nemoć naše pravne države da se jednako postavi prema
zločinu, bez obzira s koje strane bio počinjen, žalosti i otvara
prostor za različita tumačenja, razumljivo nabijena emocijama. A slučaj
Vojnić, danas, isto kao i Lora, s odmakom od 14 godina, ostavlja gorak
okus. Osjećaj da netko nije odradio svoj posao kako treba i da je tako
omogućio zločincima da nekažnjeno odšetaju, teško je suspregnuti. Zbog
toga, navodno, jer su ti osumnjičenici bili pobunjenici, a ne ratni
zločinci. Iako sada sve upućuje na to da su bili ovo potonje.
Koje li ironije! U Vojniću i Lori nisu se početkom devedesetih zamarali
pravnim kvalifikacijama. To što je netko bio na drugoj strani, to što
je bio Srbin ili Hrvat, često je bilo sasvim dovoljno. Stroga sankcija
za Loru, a oprost za Vojnić?! Kao da se diskriminacija nastavlja. Zar
svi nismo jednaki pred zakonom, zar svaki zločin ne bi trebao biti
kažnjen? Koliko ćemo godina još morati čekati da pravna država sanira
ratne ožiljke i ispravi nepravdu nanesenu žrtvama zatvora strave u
Vojniću?
U POVODU